Nakon nekoliko oblačnih dana sunce se sramežljivo naviruje iznad oblaka i zove nas na novu avanturu. Na startu se nalazimo Pegy, Toomy i ja te krećemo na ekspres doručak do Gorana u Podevčevo...

Nakon kaloričnog doručka krećemo prečicom prema Završju i pogledom hvatamo vrh Ivanščice koja je i naš cilj za ovo nedjeljno prijepodne. Ne izgleda baš blizu, ali nema predaje.

Inače prije 2 godine ja i Toomy uspeli smo se već jednom biciklima na vrh, pa i znamo da nas ne čeka lagan zadatak. Vožnja prolazi u laganom pedaliranju uz dolinu rijeke Bednje, pa sve do skretanja za Ivanečku Željeznicu i dalje prema Prigorcu. Tu već počinje lagani uspon sve do Prigorca, gdje ulazimo u šumu i uz pomoć hladovine gutamo kilometre uspona prema vrhu.

Za razliku od prvog pokušaja ovaj put nijedan uspon nije bio jači od Toomy – a i mene, a odmori su nam u pravilu bili na ravnim dijelovima gdje smo čekali ostatak ekipe (sad možemo probati i uspon bez silaska s bicikla). Od Podevčeva do vrha Ivanščice trebala su nam točno 3 sata. Na vrhu slijedi već uobičajeni grah i hladna pivica, kratki odmor i spust do po šumskom putu do Lobora, čarobnog mjesta u samom srcu Hrvatskog zagorja.

Glavne atribute Lobora danas predstavljaju prirodne ljepote poput zaigranih brežuljaka, čistih izvora i  netaknutog krajolika. Lobor je posebno poznat po svetištu Majke Božje Gorske, koje kao čuvar stoji na brežuljku iznad samog mjesta. Današnje svetište M.B.Gorske kasnogotička je građevina, koja je sačuvala svoj početni izgled, a sama unutrašnjost kapele pripada razdoblju kasnog baroka. Naziv «Gorska» dobila je po lijepome brežuljku na kojem se nalazi. Sa svojom prekrasnom okolinom i svojim vidikovcem ubraja se među najljepša mjesta Hrvatskog zagorja.

Nigdje nije točno zapisano kada je kapela sagrađena (procjenjuje se da datira iz 14.st.). Prvi put se spominje u zapisniku kanonske vizitacije 1639., ali je nesumnjivo puno starija.
Prema jednoj teoriji sagradili su ju Templari (red osnovan 1119.g.). To su bili redovnici, koje je ovdašnji narod nazivao «Bijeli fratri». Oni su u ono vrijeme živjeli u Oštrc-gradu, a pružali su utočište i okrepu putnicima koji su putovali ovim krajevima. Jedna od najzanimljivijih činjenica jest da je u ovoj kapeli 1946. godine pronađen starohrvatski pleter iz 1076. godine sa natpisom SVMME.

Put nas dalje vodi iz Lobora prema Zlataru i Zlatar Bistrici gdje skrećemo prema Konjščini i dalje prema Budinščini i Marofu. U Marof stižemo u 15:00 i ponosno gledamo na ciklometar koji pokazuje nešto preko 90 prijeđenih kilometara. I to po kakvom terenu !

Ovo kao svojevrsna generalna proba pred Vukovar bajk avanturu definitivno pokazuje našu snagu i volju da to napravimo.

D.K.

Fotke s rute su u GALERIJI, GPS track log je OVDJE, analiza istog je OVDJE, a video je ispod i na našem VIDEO KANALU. Uživajte!