Božićni Crnopac 2015.

crnopac_2015_012. godina tradicionalnih Božićnih pohoda. Ekipa vrhunska, atmosfera još i bolja. Na put idemo u najtoplijim Božićnim uvjetima do sada, u najmodernijem kombiju…., sve nekako globalno…, ili? Nakon sve samih pohvala kombiju, šofer Cvajta počinje s gunđanjem, pa ova automatika, to nikak nejde, to nikak ne šalta, a ima i problema s slobodnom lijevom nogom, koja mu je na kraju puta pobjegla i nagazila na kočnicu tak da smo se svi zalijepili za sjedala ispred nas. Sreća kaj su čaše bile prazne. Ovo kmekanje/gunđanje valjda ima neku familijarnu crtu (pozdrav Frenkiju koji nije fizički sa nama, ali nam je u glavi svakako).

Na sam put krenuli smo dosta kasno, ali zbog relativne blizine skloništa na Crnopcu odlučili smo da je sklonište cilj za petak. I dohvatili smo ga tamo negdje iza 23 h.

Sklonište je preuređeno i u mnogo boljem stanju nego što je bilo prilikom našeg zadnjeg posjeta davne 2006. godine. S obzirom na ljepotu ovog područja ne znam zašto nam je toliko dugo trebalo za povratak… Ali za početak pohvale ekipi s Male Rave koja je obnovila i koja se i brine za ovo sklonište. Svaka čast!!

Subotnje jutro zove na uspon. Boronoša Cvajta je spreman i nakon Marekove metode pranja zubiju krećemo put Velikog Crnopca. Svakim korakom prisjećamo se staze koju smo prošli te davne 2006. godine, a svako malo otvaraju se pogledi na ovo kršovito područje Crnopca i vrh s druge strane udoline – Kitu Gačešinu. Korak po korak i ubrzo hvatamo greben koji nam otvara vidike koje ne viđamo tako često (svakih 9 godina), pa nam je Sveto Brdo ovaj put s krive strane. Na vrhu smo za neka 2,5 h, te skidamo znojne majice i ne oblačimo ništa. Božić, a mi goli do pojasa!!! Ovakvo vrijeme iskoristili smo i za naše prve Velebitske jaslice, ukrašene mahovinom, travom i kamenčićima Velebita, a uspjeli smo naći i dovući neke ledeno snježne plohe, pa da bude malo zimskog ugođaja. Nakon ukrašavanja jelke i prigodnog foto serijala, zalegli smo na toplu i suhu travu i uživali u pogledima na kanjon Zrmanje, Krnjeze i Krupe. I opet moram napomenuti da je ovo Božićni Velebit, zimski, da se ne uljuljkate previše u ove tople vremenske uvjete. Spust prolazi u lijenoj atmosferi i planiranju ostatka dana. Pošto smo se do skloništa vratili oko 14 h, odlučujemo da je za taj dan dovoljno planinarenja i krećemo s drugim zaduženjima. Cvajta se prima loženja vatre u skloništu (u zadnje vrijeme to su njegove zadaće), a mi ostali krećemo s rušenjem suhih drva i kalanjem na prikladnu veličinu za peć i roštilj.

Malo je reći da je večera bila bogata, na roštilju jeger i kobasice, a iz Cvajtine kuhinje čurke, i lonac u kojem je svašta (talijanete, kobasice , malo ćurke…), ali vrlo jestivo. Ostatak večeri kratimo kartanjem, ali ne bele, jer ne nalazimo karte, nego popularne dječje igre Mau-Mau. Moram reći da uz malo više igrača i uz pomoć malo vina, ova igra postaje vrlo zabavna. Napominjem malo vina, jer smo ostali bez njega, što svakako znači da ga je bilo malo, bez obzira koliko ga je bilo. I još jedna napomena, Marek je prvak Mau – mau-a, valjda se već priprema za igre s unucima….

Nedjeljno jutro pokušavamo iskoristiti maksimalno planinarski, pa krećemo na kružnu stazu preko Bilog kuka i prašumske divljine prema vrhu vrlo slikovitog naziva – Kita Gačešina. Ispod ovog vrha nalazi se i istoimena jama, najdulja jama u Dinaridima, do sada istražena do 27 383 metra u podzemlju. Ulaz u jamu nismo pronašli, mada su neki zbog duljine čekanja na članak možda i pomislili da smo upali u istu. Vrh Kite pruža predivan pogled na Velebitske vrhove, Crnopac, Gračac, i ličko polje. Sam spust s vrha na okretište je prilično strm i treba svakako čuvati koljena. Krug završavamo točno u podne, točno kako je bilo planirano i krećemo prema kućama, polako, ali sigurno.

Što reći na kraju, Crnopac je stvarno predivno i divlje područje Velebita, jako pogodno i za kraće jednodnevne izlete, kako i za višednevna lutanja. Baza, tj. sklonište je za svaku pohvalu, pitanje je jedino kako naći mjesta u mjesecima koji nisu zimski i kada se ipak malo više hoda po našim planinama. Ali za to vrijeme uvijek ostaje šator i neka mala plana.

12. Božićni pohod je završen, s 5 planinara, modernim kombijem i skloništem, te proljetnim uvjetima, možda za 13. pohod splaniramo i dobijemo malo žešće uvjete. Mali Rajinac? Ili da Frenki odnese jelku na Vaganski vrh?

D.K.

Total distance: 10830 m
Max elevation: 1404 m
Min elevation: 824 m
Total climbing: 1541 m
Total descent: -1383 m
Total Time: 14:23:16
Download

You may also like...

3 Responses

  1. Frenki says:

    bravo Mambe, nadam se da bum ovo leto konačno postal čovjek bor na usponu nekog od naših velebitskih ljepotana. fotke sa ove božićne ćarolije govore više od riječi i malo ( puno ) me cupka negde u dubini duše moje izbivanje. u svakom slučaju, vidim, odlična avantura

  2. admin says:

    Dostupan je i kratki video s naše avanture… Vidljiv je u članku ili na našem YT kanalu: https://youtu.be/XuOC3DJkp_g

  3. Frenki says:

    tekst/video za pohvalu. samo nas još nekolicine fali na slikama/videu…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *