Božićni Velebit 28.-30.2018. – Vaganski vrh, Babin vrh & Bojinac

Ovih zadnjih godina, lutajući planinskim ljepotanima, sve više gubim smisao literarnog izričaja. Slova paragrafa, sklopljenog između mene i planina, polako postaju nevidljiva vanjskom svijetu. Tišina koja toliko smiruje dušu,  zatvara nekada široko otvorena vrata mojih osjećaja. Svako novo planinarsko iskustvo sve više i više želim podijeliti sa Planinom samom. Njezinim potocima, vjetrovima, kamenom, a najviše sa njezinim Putevima. Osjećaj pažljivog osluškivanja, promatranja, vodi me putovanju prema cjelini, vrh je samo dio tog veličanstvenog svijeta. Takav pristup postaje mi nenadomjestiv suputnik i zalog mojih planinarskih odluka u budućnosti, dok polako grabim prema svojem zalasku sunca.

No, mene kao planinara, ali i kao čovjeka u ovom obliku, nebi bilo da prije 15. godina nekolicina  golobradih zanesenjaka u patikama nije krenula Putevima Planina. Usput, prije 10. godina, želeći proširiti horizonte, formalno nastaju Chrne Mambe, klub posve drugačijih planinarskih svjetonazora izvan okvira okoline. I tu se negdje prikrpala moja malenkost. Naučili su me prve, prave korake u Planini. Otrpio sam i upitne poglede kad nije išlo. Ali i zadovoljne osmjehe kad bi uspio. Nikad, ali nikad se nisam osjetio usamljen. Odbačen. Svjestan sam  činjenice da su pojedinci mogli kudikamo više, plodnije da nije bilo tolikog prijateljstva koje je kočilo one psihofizički jače pred ostalima da bi ovi potonji ipak stali na toliko vrhova diljem Hrvatske a i šire. Taj teret zahvale ću osjećati bilo gdje i bilo kad bez obzira na ishod mojeg Puta. Sav svoj uspjeh i neuspjeh dugujem Vama, drage moje Mambe.

Biti boronoša na ovom jubilarnom 15. Božićnom pohodu Velebitom,  predstavljalo mi je pravo zadovoljstvo. Svaka kap znoja i truda tog dragocjenog tereta na Putu prema najvišem velebitskom vrhu, pobudile su u meni osjećaj povlaštenosti i nečeg neopisivog. Možda najbliže usporedivog sa dječjim pronalaskom toliko voljene, a predugo izgubljene igračke. Ipak , iz nekih samo nama znanih razloga , dio ekipe subotnji uspon završava na Babinom a druga polovica na Vaganskom vrhu. U datim okolnostima najbolje rješenje. Gledajući sa Vaganskog vrha, moji prijatelji su bili samo točkice, koje su se, poput mrava, gibale vrhom Babinog vrha. Nekad davno, ta razvojenost bi me učinila tužnim, pomalo izgubljenim, ali ovaj put bio sam sretan i smiren.  Jer, na kraju krajeva, svatko bira svoj pravac, svoj Put u budućnosti. Bor je okićen na oba vrha. I drugi dan je kružnom rutom ispenjan Bojinac u kompletnom sastavu.

Ove godine smo se malo uspavali kao klub, dajući naslutiti da je ovaj sport samo hobi koji nije obaveza i koji možda stoji tamo negdje u zapećku naših života, ustupivši mjesto pred familijom, poslom i ostalim životnim preokupacijama. Pronaći harmoniju između tog „važnijeg“ i Planine postaje nam sve teža misija. Pogotovo u ovim godinama. Svjestan sam toga. Ali u ovoj Božićnoj bajci južnim Velebitom vidio sam sam u očima nekolicine opet onaj stari sjaj. Onu iskru kojom su i mene zapalili prije desetak godina i onu iskru koja se ne gasi. Bez obzira na sve.

Glavne uloge:super kuhar Cvajta, vitalni deda Marek, velebitski vuk Dario, na pol tanji Hrki, tih i samozatajan Pegi panzer, visokogorski sokol Toomy & Frenki the dafčić

Sporedne uloge:renault trafic

Frenki F3

Team Babin vrh (1738 m)

Spletom nekih čudnih okolnosti, na 15. Božićnom pohodu okitili smo dvije jelke, ili točnije jednu jelku i jedan predivan komad Velebitske klekovine. Na vrh ispod kojeg prolazi uzdužna staza prema Vaganskom vrhu jedva da se netko i sjeti baciti pogled, jer ispred sebe ima samo fiksaciju skorog dolaska na najviši vrh. Ipak ovaj put je dio ekipe 2 x ispenjao spomenuti vrh, samo 19 metara niži od obližnjeg susjeda, jednom direktno siparom, jednom grebenom s odvojka za Babino jezero. Sam vrh je otkriće, relativno pristupačan, a s jednako spektakularnim pogledima kao i s većeg susjednog brata. I mi gledamo točkice naše druge ekipe poput mrava na Vaganskom, i ispunjeni kličemo Na tom mladom letu veselimo se…..

D.K.

Veliko Rujno – Vaganski vrh – Veliko Rujno

Veliko Rujno – Bojinac – Veliko Rujno



 

 

You may also like...

1 Response

  1. Frenki F3 says:

    U tekstu mi se iskrala jedna nenamjerna pogreška, naime visina Babinog vrha je 1738 m a ne 1723 m!! Posipam se pepelom..

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.