Božićni Velebit, Veliki Stolac 26-28.12.2014.

Bozic2014_a

Ove godine u pohod na 11. Božićni Velebit krenula je opet stara ekipa istomišljenika i zaljubljenika u taj naš surovi, Hrvatski, predivni planinski dragulj. Dok su nam žene referirale vremensku prognozu pred put koja je sadržavala niz važnih priopćenja tipa ne krećite na put bez ozbiljnih potreba ili razloga, mi smo to shvatili kao zeleno svjetlo i konačnu želju za toliko željenim snijegom..

Na samo Štefanje rentani kombi vozi prema Prpinim Baškim Oštarijama kao planiranom prenoćištu pred uspon. Čelestonke nemaju tešku zadaću ali modri oblaci u daljini najavljuju promjenu vremena. Atmosfera kod našeg dragog Prpe je vrhunska. Iskrenost i prijateljstvo koje zrači iz tog čovjeka je neopisivo. U glavi vrtim sve one likove kroz svoj život koji misle da je svijet stvoren baš za njih i čine mi se u tom trenutku sićušni, nevidljivi prema tom sijedom i vitalnom čovjeku, istinskom zaljubljeniku u Velebit. U takvim mislima mi san dolazi na oči na gornjem katu ugodno tople Basače.

Jutro brzinski doručkić, pozdrav sa Prpom i gas do Lukovog Šugarja. Parkiramo uz Jadransku, pakiramo ruksake i konačno start. Početak uspona je bajka, svi smo krenuli uz puno energije i smiješak je prevladavajući opis naših lica. Vrijeme je super, ugodno i bez previše vjetra. Teren je naravno kamen, kamen i samo kamen. Lagani uspon varira i stvarno nije problem i za srednje uigranu ekipu. Ali povećanjem visine pojačava vjetar i nismo imali uvjete ni za kratki odmor. Ruksaci su teški, bor se klati, i polako se javlja bol u mišićima. Nema odmora, dolaskom na plato pod Velikim Stolcom uviđam razmak između mene i ostatka ekipe, no sve je pod kontrolom. Dečki su lupili Lukovo Šugarje – Šugarska duliba za manje od 4h (ja za malo više, he,he) i to mi se čini ok.

Bozic2014_b

Kontejner je ubrzo ko nov, mala peć pucketa i svojom toplinom nas miluje. Ovo je trenutno naš novi dom. Dečkima obznanjujem da preskačem uspon na sam vrh Veliki Stolac jer meni je taj dan bilo dosta uspona. Bolje kvalitetno uživati u optimalnom psihofizičkom duhu nego mučiti i sebe i ostale. Marek, Dario, Tomi i Cvajta odlaze oko 14 h na vrh, a Pegi i ja sa kanistrom do obližnjeg zdenca po pitku vodu. Svakom ponešto. Nakon toga smo napravili povećanu zalihu cjepanica tj. trganica ne za jedan nego min. 3 dana. U ugodno zagrijanom kontejneru dočekali smo ekipu sa vrha. Posebno mi je drago radi Mareka, prehodal je mene kakti mladića u svakom pogledu. Kasnije, pred počinak, uz predobru Cvajtinu večeru sjedimo uz omaleni drveni stolić. Svijeća gori. Gledam ta lica svojih Mambi i razmišljam o familiji. Ne mogu lagati da se nisam u tom trenu osjećao povlašteno. Vani snježna oluja. Luda. Divlja. I neobuzdana.

U noći me bude udarci vjetra u bokove kontejnera. U glavi vizualiziram pucanje šarafa koji drže našu limenu nastambu i brojim korake do ponora. Vjetar huči čas poput lokomotive čas poput skupine vukova. Toliko spominjano i omraženo hrkanje je dječja pjesmica u usporedbi sa ovim. I još to pišanje. K vragu i noćno pišanje. Oblačim jaknu i gojze i izlijećem van. Skoro su mi vrata izletjela iz ruke od naleta vjetra. Ludilo. Ali i predivno u isti čas. Velebitska noć…

Bozic2014_c

Dolazak jutra donosi smirivanje vremena i nakon doručka opraštamo se sa svojim prenoćištem. Spust je bolan za koljena ali bar nas vjetar ne šiba prejako. Sve bliže moru bura opet pojačava i točno na minutu kad smo već u kombiju, započinje horor povratka po zimskim uvjetima..

Još jedna u nizu vrhunskih avantura osebujna na svoj način sa pravom ekipom i vrlo dobro pogođenim vremenskim tajmingom. Super organizirano, prilagođeno i običnom smrtniku poput mene, baterije su pune, jedva čekam nove avanture.

F3

Track je u nastavku, a kratki video i fotke su ispod. Uživajte!

You may also like...