“Prvenstveni” uspon kroz Turski žleb 19.02.2011.

TurskiZleb-02-2011

Protekli vikend uspjeli smo ostvariti prvi ovogodišnji zimski Alpski uspon. Ovaj put G.V.ovog Sharana ostavljamo na zasluženom odmoru i putem Logarske doline krećemo s Cvajtom i njegovim Qashqai – jem.
Cilj je ispenjati Turski žleb, prijevoj na 2114 metara i onda krenuti na jedan od okolnih vrhova – Tursku goru ili prema Rinkama….

 

Na put krećemo u petak u 16:00 i ovo je već drugi uzastopni izlet na koji krećemo u to?no dogovoreno vrijeme. U Logarsku dolinu stižemo oko 20 sati i tu nas čeka prvo iznenađenje. Zbog novonapadalog snijega auto moramo ostaviti nekoliko kilometara dalje od planiranog polazišta. To nas nikako ne obeshrabruje, ali dodatnih sat i pol hoda nikako nismo planirali. Drugo iznenađenje imamo na planiranom parkingu na po?etku staze prema slapu Rinka (78 metarski slap) gdje je najednom nešto veliko i tamno pojurilo prema nama.
Ja kao vo?a skupine bio sam poprili?no iznena?en (uplašiti se nisam stigao) i jedino što sam uspio bilo je izustiti EJ… A ispostavilo se da je to Alpski bernski pas. I odmah se sprijateljujemo i on (na kraju se ispostavilo ona) kreće sa nama prema domu na Okrešlju. U dom stižemo malo prije 23 sata i tu su samo dvojica domara koji su do doma trebali sat vremena hoda više jer su prtili stazu.
Na počinak krećemo tek oko pono?i, a prćenje staze nas je čekalo iduće jutro.Pošto je dva dana ranije pao novi snijeg i time je opasnost od lavina dosta porasla malo se ne?kamo o tome kamo krenuti. Domari nam sugeriraju da ako ne vidimo svježe lavine ne krećemo prema Turskom žlebu, jer ih onda svakako bude. Na raskrižju prema Savinjskom sedlu i Turskom žlebu uo?avamo nekoliko svježih lavina i odluka pada – idemo.

Pošto smo prvi na usponu uz oprez od lavina imamo i prvenstveni uspon uz prćenje snijega i biranje najboljeg pravca penjanja. inače sam Turski žleb se u vremenu kad nema snijega penje po sajlama i klinovima  zabijenima u desnu stijenu. Te sajle su na mjestima 10- tak metara iznad zemlje, a kod ovog našeg uspona smo ih uo?ili samo na jednom mjestu i to nekih pola metra iznad snijega.

Prema samom vrhu Počeo je puhati i snažni vjetar, a tu nalazimo i nekoliko velikih pukotina u snijegu. I sad ne znamo da li je to dobro, da li je tu sad sigurno time što se snijeg pomaknuo, ili je tek tu najveća opasnost od lavine. Sam uspon u ovim uvjetima trajao je 3 ½ sata, ali je zbog pogleda na prijevoju vrijedio svakog koraka. Moram napomenuti da je Ben?i (psi? od dana ranije) cijelo vrijeme bila s nama na usponu.

Na prijevoju nas vjetar nije prestajao šibati i zbog svih tih vremenskih prilika i neimanja adekvatne opreme jednog člana (sad si bu i on kupil zimske ?izme) odlučujemo se na povratak. A sam povratak je fizi?ki puno lakši od penjanja, ali s njime raste i opasnost od lavina. Pravu opasnost od lavine uvi?amo kad nas turna skijašica koja penje iza nas moli da ako je nema 2 sata da pokrenemo potragu. A ona je o?ito ipak iskusnija u ovakvim situacijama od nas i opremljena lavinskim predajnicima. (I skija Turskim žlebom koji spada u izrazito zahtjevne turnoskijaške rute u SLO.- op. admin)
Ipak cijeli dan je za sve protekao bez problema, tako da smo mi nakon okrepe u domu krenuli prema autu i prema kućama.

Na ovom predivnom usponu smo opet nau?ili nešto novo, a to je da bez adekvatne opreme nema ozbiljnog zimskog planinarenja, a i to da se problemu lavina treba posvetiti puno pažnje, kako bi se prepoznala opasna mjesta s kojih ona može krenuti. Ili to ili jednostavno čekati da stupanj opasnosti padne na manju razinu.
I tak do slijedećeg zimskog Alpskog uspona…

D.K.

[mudslide:picasa,0,pk.chrne.mambe,5576157609690630849]

You may also like...