Operacija ‘Rapske Barabe’ – 22.-25.05.2009.

Sve je počelo okvirnim dogovorom u srijedu, dva dana prije planiranog polaska, ideja je bila proći Rab biciklom i na taj način upoznati još jedan hrvatski otok. Pozvani su bili članovi bivših biciklisti?kih ekspedicija, no Igorovom gostoprimstvu se ovaj put odazvalo petero ljudi koji će to svakako ponoviti kad god se pruži prilika. Rapske barabe su protekli vikend bili Marek, G.V., Pegi, Igor i Tomi. Neki drugi su opravdano izostali, a neki su se malo izmotavali 🙂 pa nek im bude žao.

Polazak je bio u petak, prvi dio tima s kombijem natovarenim MTS-om i biciklima uputio se oko 14:30 iz Marofa nakon pozdravnog pića s Darijem koji nas je došao ispratiti (ko pravi drug precednik). Putovali smo lagano i putem istraživali… svašta… da bismo konačno došli na Rab oko 20h. Kasnije nam se priključuju Marek i Pegi koje smo dočekali vozikaju?i se biciklima po gradu i degustiraju?i opet – svašta.Subota ujutro, nabava hrane za vikend, doručak, pacanje mesa za popodnevni roštilj i gonjamo po otoku. Prvi dan smo odlučili istražiti Kampor koji je većinom prekriven šumom i gustim raslinjem, te skriva zanimljive uvale. Obišavši ga brže nego što smo planirali, na tu rutu smo dodali i vožnju uz obalu do Supetarske Drage i povratak na Rab kroz Mundanije. Prvi dan 50.9 km različitog terena, uspona i spustova, šume i mora, i više nego dovoljno za zagrijavanje. Po povratku je G.V. bio zadužen za večeru s roštilja, a Marek se prihvatio kuhanja graha (zapravo, ne baš samo graha, nego ultraturbomegaenergetskemješavinesvega) da bismo i za nedjelju imali osigurani obrok, a usput smo nadoknaćivali izgubljenu tekućinu pijući osvježavajuća pića. Da…

Nedjelja, nakon doručka krećemo putem Lopara prošavši kroz Rab, Mundanije i G. Supetarsku dragu. Lopar je opet sasvim drugačiji od Kampora, ima hrpu plitkih pješćanih uvala, a mi smo posjetili neke od njih. Vozili smo po plaži u San Marinu, penjali se po stijenama, posjetili plažu Sahara i još poneku susjednu uvalu gurajući i gurajući bicikle (hvala industriji na aluminijskim legurama) te zapravo prošli cijeli Lopar u krug. Povratak do Raba je bio kroz Mundanije, a do kuće smo došli vozeći uz obalu da na najbolji način privedemo avanturu kraju. Ukupno 43.9 km opet šarolikog terena, toplog mora, vrelog zraka i nezaboravnih doživljaja.

Interesantno je da smo svi osim Mareka imali problema sa probušenim zra?nicama, Pegi dvije, Igor, G.V. i ja po jednu, ali svih pet je imalo po 2 rupe. Očigledno je profil Marekovih guma adaptivniji i otporniji na razne prepreke kojima smo vozili, a možda bi mi ostali morali razmisliti o kupnji boljih guma od serijskih koje isporu?uju Kona i Trek.

Zanimljivo je i da je Pegi na ovoj avanturi okrenuo i svoju prvu tisu?icu na Koni pa neka mu ih je još barem 100 takvih!

???Malo o samom otoku (iz raznih izvora):

Otok Rab sastavni je dio arhipelaga u Kvarnerskom zaljevu Jadranskog mora, koji se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Pored istoimenog antiknog gradi?a, u različitim kutcima otoka smjestilo se preostalih sedam idiličnih naselja, a to su: Barbat, Banjol, Palit, Kampor, Mundanije, Supetarska Draga i Lopar.Na otoku stalno obitava otprilike 9,000 stanovnika, koji žive uglavnom od tradicionalnih zanata, poljoprivrede, ribarstva, brodogradnje i, naravno, turizma.

Grad Rab bilježi dugu povijest. Spominje se 10. godina prije Krista u jednom starorimskom dokumentu, kojim tadašnji rimski car Oktavijan August proglašava municipijem i daje mu samostalnost. Nedugo zatim grad dobiva i rijedak počasni epitet FELIX (sretan), što kazuje da je Rab već tada bio razvijeni civilizirani grad, čiji su stanovnici uživali u raskoši tekuće vode, kupalištima, kazalištu, hramovima, urečenim ulicama i koječemu drugome.

Osim toga, Rab je poznat i po još jednoj priči koja se zbila prije više od 17 stoljeća, kada je u Loparu rođen mali Marin. Rastući i stasajući u zrelog mladića, izvježbao je zanat kamenoklesara, te je u potrazi za poslom otputovao čak na suprotnu stranu Jadrana, na obale Apeninskog poluotoka u blizinu današnjeg Riminija.