Goesseck 2214, Eisenerzer Alpe, 26. 05. 2017.

Još jedan, dugo priželjkivani uspon mi se ostvario na mojim usputnim avanturama prelijepim austrijskim Alpama. Šteta, dugo mi je trebalo da shvatim neke stvari. Da sam bar ranije krenuo u taj tajanstveni svijet kamenih divova i spokoja duše. Uskoro će četrdeset i prva a ja sam tek zagrebao površinu planinarenja, misao je koja mi se u zadnje vrijeme često provlači kroz misli. Ima li smisla žaliti za nečim neostvarenim a ono, znaš da se ostvariti moglo?

Uspon na najviši vrh Eisenerzer Alpi započinje naravno, u mojem truck stilu, sa odmorišta Kammern na autoputu, pola puta između Liezena i Graza. Istoimeno mjesto, austrijski pedantno uređeno, svakako pridodaje začin za dobar početak. Postaje Sv. Isusove muke vijugavo vode na brdašce gdje se poput čuvara nadvila kapelica sa dominantnim Križem gdje kroz zatvorenu rešetkastu kapiju čitam i prevodim :ne ponovilo se više! Posveta sa imenima poginulih u 2. Svj. ratu daje svakom do znanja da u određenom povijesnom trenutku ljudi nisu živjeli živote kakve bi željeli. Naoko mirna Evropa, nikad u stvari i nije bila mirna. Podno Sv. Križa prekrižim se i zamolim Njega za još malo mira. Za našu djecu. Nakon toga se okrenem planini i krenem u njena njedra.

Put prema Goessecku nije tehnički zahtjevan ali pretpostavlja dobru kondiciju. Zaista dobru, bez ustručavanja naglašavam. Do Rammel huette ima cca 2h hoda, a do prvog vidikovca, cca. 2. 30. Pogled sa njega daje više energije od bilo kojeg energetskog napitka i adrenalina, jer najviša točka vidikovca za napraviti dobru fotku je površine cipela br. 43. Ujedno, nakon njega i izbijanja na hrbat, započinje prava duga šetnja u alpskom stilu. Vidiš vrhove, a imaš osjećaj da su bliži od stvarnih udaljenosti. A i sam hrbat uopće nije ravan, kako izgleda sa podnožja u ovom slučaju zvanog Liesingtal. Moram priznati da ne znam i sam od kud mi snaga. Pametno ju raspodijelivši, uz nebitne odmore 2-3 minutice, letim predivnim krajolikom pogleda uprtog prema mojem današnjem ljepotanu.

No, ispenjavši prvi dvijetisućnjak na pl. stazi, Kahlwandspitze 2090, uviđam pogrešku lociranja planiranog vrha jer taj vrh je u biti Grieskogel 2148 (na kojeg ne vodi nikakva markacija ali sigurno je ispenjiv), a moj Goesseck je zadnji u nizu i nije vidljiv sa hrbta ispod 2000m. Svojim Mambama šaljem pozdrav sa prvog ovogodišnjeg Alpskog 2somaša i krećem nezaustavljivo dalje. Markacija pokazuje 1h, a meni se čini puno kraće. Nailazim na puno snijega, naravno razmočenog, na mjestima i pola metra, gubim markacije, ali vrh mi je orijentir. Podno vrha opet pronalazim stazicu koja me nakon nepunih pola sata dovodi ispred križa Goessecka 2214, najvišeg vrha ponešto rastegnutih Eisenerzer Alpi.

Vrijeme je savršeno, oblaci kumulusi sa bazama na nekih 2500 m, a sjeverozapadni, ne prejaki vjetar, daje mi garanciju da bi tajnik našeg pl. društvanca sigurno imal iskoristive fly uvjete za ptičju perspektivu Eisenerzer Alpa, dok bi mi ostali pješadijci uživali u pogledima. Fale mi u takvim trenucima moje Mambe. Neopisivo. Prema sjeveru pogled krade Eisenerzer Reichenstein 2165, prema zapadu nasuprotan nastavak E. Alpa sa vrhom Stadelstein u sredini 2070… nabrajati se može unedogled, to zaista nema smisla, ali pogledi su fantastični, čak puno više od očekivanja.

Na vrhu pronalazim zavjetrinu za okrijepu, ručkić i 35min. odmor. Osjećaj one radosti vrha nije moguće opisati, pa neću ni pokušavati. Ljepše ga je podijeliti sa okolnom tišinom, koja ti, ako si dovoljno pažljiv, može puno toga prišapnuti. O tebi samom kao osobi. O svima nama. Duboko svjestan moči planine ponizno utiskujem jedno novo iskustvo u svoju dušu. Trebat će mi neki sljedeći puta, na nekoj drugoj planini da zajedno tvore mozaik nečeg što smo davno izgubili u svojim životima. Bilo kako bilo, nakon duševne obnove, krenem nazad jer ja sam još uvijek ipak na samo pola puta.

Dolaskom do kamiona za nekih 3 sata, pogledavam na sat koji pokazuje 18:07 a krenuo sam ujutro u 9:15. Dobro za statistiku (za kraćih dana) i postajem sve zagriženiji u računanju vremena jer mi to, na kraju krajeva, uvijek nosi onu sigurnosnu komponentu tokom realizacije izleta. Da podvučem crtu, ovaj izlet je punokrvni cjelodnevni spoj dobre visinske razlike sa dužinom puta i kao takav pretpostavlja jako dobru kondiciju. Treba nositi komplet opreme i dosta tekućine, jer prvi izvor pitke vode je tek u Kammernu. No, uz odlične vremenske uvjete, fantastične vidike, meni je predstavljao dosad najkompletniju alpsku samostalnu avanturu u nepoznato. Hvala ti Planino!

Berg heil!

Frenki F3

 

Total distance: 15404 m
Max elevation: 2262 m
Min elevation: 692 m
Total climbing: 868 m
Total descent: -1725 m
Total Time: 07:00:48
Download

You may also like...

1 Response

  1. Toomy says:

    Odlična ruta, fantastične fotke (uz vrlo korisne komentare) i vrlo dobra reportaža! Nestrpljivo čekam video! Bravo F3, znal sam da se u tebi skriva pravi alpski planinar! Keep on going that way!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *