Grossglockner 23.-24.08.2016.

GG2016_620Stajali smo na vrhu Grossglocknera. Dvoje Mambi, za sebe i za cijeli Klub. Stisak ruke pod križem najviše točke Austrije i nenadmašivi panoramski pogled tog sunčanog kolovoskog jutra bila nam je dovoljna nagrada za trud uložen u ovu avanturu. Cilj je bio jasan i ostvariv, no put do njega dugotrajan i zahtjevan. Potrajalo je, naime, više od pet godina nakon prvog pokušaja dok opet nismo uhvatili priliku vratiti se ovdje i povući liniju do kraja. Stariji, oprezniji, ali zato i podosta iskusniji. I vrijedilo je to svakog dana čekanja, svih priprema, treninga, vježbi, penjanja…

Grossglockner je grandiozna planina. Gruba i surova. Hladna i oštra. Zapravo prekrasna u toj svojoj divljoj pojavi. S jedne strane je zaista šteta što je toliko komercijalizirana čime gubi onu vrlo bitnu komponentu mira, no s druge strane to je sasvim razumljivo, budući da se radi o nacionalnom ponosu Austrije. Ipak, doživljaj bi bio puno intenzivniji da se nismo morali zamarati hordama ljudi, što zapravo ne dovodi do velikih problema nigdje osim na završnom usponu, ali zato tu može biti kobno. Tih zadnjih 300tinjak visinskih metara, što po ledenjaku, što po stijeni zahtijeva potpunog planinara, vještog s užetom, stabilnog na nogama i pomalo nestabilnog u glavi, rekli bi neki.

Fotografije ne prikazuju pravo stanje stvari. U zbilji je još strmije, a statika slike ne može dočarati osjećaj bočnog udara vjetra kad stojiš na bridu širine 40ak cm dok su s obje strane provalije od 700 i više metara. Ne može dočarati ni osjećaj mimoilaženja s polusvjesnim turistom kojega vodič doslovno vuče na užetu samo da odradi dogovoreni deal. Ali zato fotke mogu osvježiti uspomene kojih se na ovakvim avanturama uvijek nakupi dovoljno.

Žvačući čokoladicu na vrhu i gledajući liniju spusta koja nam predstoji shvatio sam kako sam se prevario. Pet godina sam mislio kako je prvi pokušaj uspona bio djelomično neuspjeh. Sada sam siguran da to nije tako. Bio je to jednostavno nužni korak koji nas je oblikovao u ono što smo danas i zbog čega smo sada ovdje. Ima jedna stara uzrečica; Dobre procjene dolaze iz iskustva, ali iskustvo dolazi iz loših procjena. Sami sebi zadajemo ciljeve i stremimo ka onome što nas ispunjava i čini sretnima. I to je sva mudrost. Nekome je dosta lokalni brijeg, a nekoga vuku visokogorja. U suštini to je sasvim isto i obje stvari su jednako vrijedne, bitno je samo zaista voljeti to što radiš. Gdje ima volje, ima i načina!

Pretpostavljam da i razrijeđeni zrak vjerojatno doprinosi takvim spoznajama, pa smo i spust odradili motivirano i rutinski, ali uz nužan oprez, posebice na ledenjaku koji se nije libio pokazati svoje zube.
Na kraju, spustivši se dvije tisuće metara do auta, pogled nam se i dalje lijepio na moćnu granitnu stijenu koja dominira okolicom. Teško nam je bilo pojmiti da smo još upravo tog jutra stajali na 3798m visine i pogledom na horizontu tražili naš idući cilj.

Planino, hvala ti što si nam bila naklonjena, vidjeti ćemo se opet!

Ovim putem se još jednom najljepše zahvaljujemo cijenjenim donatorima koji su podržali projekt Grossglockner 2016. te svojim angažmanom omogućili realizaciju istog.

Total distance: 18475 m
Max elevation: 3802 m
Min elevation: 1776 m
Total climbing: 2217 m
Total descent: -2055 m
Total Time: 02:22:18
Download

You may also like...

2 Responses

  1. frenki says:

    veličanstveno….bravo Mambe, to je podvig

  2. Dario says:

    E idem i ja. Čestitke majstori!!!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *