Schillereck (1748m), 15.09.2015.

Schiller620Nedugo nakon slovenske avanture planine su još uvijek na istom mjestu. Ali ja nisam. U svakom pogledu. Jednostavno nisam u stanju više živjeti bez pomisli na brijeg. Na kamen. Na tišinu. Na divljinu. Na samoću…

14.30, Nacionalni park Kalkalpen, poklopilo se, pronalazim rupu u vremenu , vadim spremni ruksak sa gornjeg kreveta i spremam se za uspon. Oblačno je i sparno. Ostavljam bijelo plavu pilu na poznatom parkiralištu St. Pankraz i odlazim meni već znanim putem prema gore spomenutom nac.parku u lanac planina Sensengebirge koji nudi više vrhova na pladnju. Moj plan danas je Schillereck, nekak najrealniji vrh za cca 6h koliko imam na raspolaganju.

Prilaz do uspona mi oduzima 1h (do tu se može autom ali ne i šleperom, he, he)pa nesvjesno dajem gas i grizem brijeg ko da je iza mene Tasmanijski tigar(?). Uspon (weg.nr.460)varira od teškog do normalnog i tak non stop, vijuga me kroz miješanu šumu, većinom crnogoričnu. Dolazim do izvora (curka) i sa par kapi ledene bistre vode vlažim usnice. Hm, koliko malo treba čovjeku da ugasi žeđ (na um mi dolaze sve one vrste sokova u dućanima kad ne znaš koji kupiti). Oko 17 izbijam na plato gdje su satelitske antene. Do Schillerecka piše 1,5h. Računam, knap bude, jer čeka me dio spusta koji moram svakak po danu. Biti ili ne biti.

Na brzinu se presvlačim, ubacujem mesni narezak u kljun, dopingiram iso sportom i već sam iza ugla prema vrhu. Tu sam skoro krepal od straha jer srel sam se oči u oči s divokozom koja me na trenutak promatrala svojim okicama i mislila koji si sad ti. Dok sam podizal fotić nestala je u 3 skoka. Nevjerojatna životinja. Sad kužim od kud onaj miris i od čijeg drekeca na mojoj staroj gojzi dolazi.

Vrh koji mi se činil blizu nije uopće moj vrh nego no name predvrh mojeg današnjeg cilja. Ali, sad više nije i bitno, ak bu frka, imam gps track do Uwe Anderle biwka, malog skloništa na kojem morem dočekati jutro. Pičim brzo i apsolutno sigurno, čudim se od kud mi snaga, inače i nisam neki brzić. I napokon, križ ispred mene i moj današnji vrh Scillereck ukazuje se poput fatamorgane. To je to, tak izgleda na slikama. Zadovoljan stanem podno križa i zahvaljujem Njemu na današnjem uspjehu. Pogledavam oko sebe i ne vjerujem da stojim na predvorju Alpa, sa sjeverozapadne strane. U smjeru jugoistoka Totesgebirge gdje sa ove točke moj sljedeći cilj za ubuduće, Klein Priel (2126) i nije toliko dominantan. Iza njega mnoštvo viših vrhova koji pod poluoblačnim nebom izgledaju mistično i nedostižno. Ali…

Spust je bil kombinacija sjena sa naglavne lampe, sklizanja, čudnih zvukova, ponekog urlika neke male životinjice iz tamne šume. A i Jeti je mirno i nepomično čučal sklupčan poput busena trave i nije se pomaknul. A bil je Jeti a ne busen trave, vjerujte mi. I čeka me ponovno na istom mjestu uz nadu da se budem opet sreli. Po asfaltu na povratku do kamiona, su mi stala 2 auta, i pitali dal je sve ok, a vidiš, nisam se sjetil da ih zamolim da me otfuraju do parkinga. Nema veze, bilo je odlično, bilo je poučno, ponovilo se.

Frenki

Total distance: 23560 m
Max elevation: 1791 m
Min elevation: 501 m
Total climbing: 4152 m
Total descent: -4124 m
Total Time: 05:55:23
Download

You may also like...

1 Response

  1. admin says:

    Bravo! Tak visinski profili trebaju izgledati! To je podvig!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *