Bednja kayak tour – 11.-12.05.2013.

Benja-t1

Kiša lagano počinje padati, a mi u neoprenskim odijelima jedemo sendvič i grijemo se jutarnjom rakijicom. Uzimamo kajake i spuštamo ih u hladnu rijeku, te oprezno balansirajući sjedamo u njih. Vesla su u rukama i oprezno krećemo s prvim zaveslajima. U Bednji!!! Plan zamišljen prije nekoliko godina konačno je ostvaren. Ispred nas su dva dana avanture tokom Bednje do Ludbrega. Konačno krećemo.

U vodi kod Ivanečke Željeznice su tri junaka u tri kajaka jednosjeda. Neko iskustvo imamo s Une i Zrmanje, a neki su bili iskusni veslači u djetinjstvu. Četvrti kajak ostaje prazan u kombiju, jer nemamo suborca za subotnje veslanje.

Malo isprobavamo našu ravnotežu i održavanje u kajacima i krećemo prema Margečanu. Oduševljenje početnim zaveslajima ne pada ni zbog mrtvog pajceka kojeg je Cvajta skoro prepolovil kajakom, a ja sam preveslao par centimetara od njega, a da ga nisam ni vidio.

Odlično napredujemo i uskoro stižemo do prvog mosta – onog u Margečanu, gdje nas čeka ovaj pun jedini i glavni logističar Pico. Razmjenjujemo početne dojmove, ispijamo prvi gemišt, kupujemo rukavice u lokalnoj trgovini i krećemo dalje. Ubrzo nakon polaska slijede i prva iskustva s prevrtanjem i hladnom Bednjanskom vodom. Naime snažan tok oko jednog kameno pješčanog spruda odbacio je mene i Cvajtu u raslinje kraj rijeke, a kombinacija snažnog pritiska vodenog toka s jedne strane i granja s druge strane dovela je do neminovnog – prevrtanja.

Početni šok zbog prevrtanja zamijenio je smijeh i zadovoljstvo zbog uspješnog izlaska iz vode i nas i čamca. Toomy je ovdje ostao suh, ali ne zadugo. Brzaci ispod mosta koji spaja Završje i Belu bili su kobni i za njega i nas. Pod budnim pogledima familije uspješno je izbjegavao kamenje sve do samog kraja, ali onda je bio jedan nezgodan okret i konačno je i on zaplivao. A poslije toga nam više ništa nije bilo važno. Neoprenska odijela dosta dobro su nas čuvala od hladnoće, pa nije smetala ni kišica odozgo i Bednjica odozdo. Samo lagano veslanje i uživanje u prirodi.

Slijedeći izlazak iz vode imamo kod mosta kod igrališta NK Bednje. Tu nas čeka Marko s malo većim gablecom i gemištima u klupskim prostorijama. Slijedeća postaja je Presečno, gdje smo na igralištu kod glavnog mosta dogovorili ručak. Kompletni tok Bednje do Presečna smo prošli relativno lako, bez nekih većih prepreka i izvlačenja čamaca. Tu smo prošli ispod mosta i zaustavili se nakon brzaca prije Termike (iliti Knaufa danas). Pošto vrijeme nije baš pogodno za čekanje na otvorenom odlazimo u obližnji kafić (Park) na zagrijavanje. Ne znam da li je netko ikad došao u ovakvoj opremi i skroz mokar na osvježavajući gemišt. Gazda nam ne zamjera i na kraju s logistikom dogovaramo da nam ovdje dostavi i ručak.

Ali previše vremena nam prolazi u stajanju, a plan je da prvi dan svakako stignemo do Črnila. A kad smo i konačno krenuli, onda nas je dočekala Bednja sa svojim preprekama. Na dionici od Termike do mosta prema Ključu imamo najviše posla, brojne su prepreke gdje moramo izvlačiti čamce i na neke druge načine prelaziti prepreke. Veslamo ispod još nekoliko mostova gdje nam mašu prijatelji i familija i oko pet sati dolazimo do mosta ispod autoceste u Kapeli. To je to za danas, cilj je ostvaren. Zbog lošeg vremena mijenjamo planove oko noćenja i nakon odličnog roštilja na možđenskom gmanju idemo doma k djeci i ženama na spavanje.

U nedjelju imamo i četvrtog u kajaku, Frenki se odvažio i uspješno se spustio u kajak i napravio prve zaveslaje. Ali samo do prve prepreke, koju ne prolazi baš na klasični veslački način (služeći se veslama). I prvi brzaci ga baš ne uveseljavaju, ali nije odmah odustao nego kreće dalje. Jedan od najljepših dijelova Bednje je nakon mosta prema Hrastovcu, gdje je predivna plaža koju koristimo za iskrcavanje, gemišt i kupanje.

Od VŽ Toplica tok Bednje je za mene skupio najmanje bodova. Sve je nekako sivo i beživotno, smrdljivo. Sreća da Bednja ne prolazi kroz sam Marof, jer bi nas to valjda pratilo već i od subote. Frenki kod Tuhovca objavljuje da on nije za kajak, da tu ide van i uz nekoliko sočnih psovki proklinje i vodu i čamac i koljeno koje si je potrl…

I tako dalje prema Ludbregu kreće trojka koja je i počela avanturu. Hvala Frenkiju što nas je malo nasmijao u nedjelju i pravio nam društvo. Nije zbog odlaska Frenkija, ali ovdje se priroda i tok Bednje počinju malo popravljati. Zelenilo šuma prema Kalniku i Sunce koje je konačno zasjalo bezbrižno i mirno nas vode prema našem cilju. Bednja je ovdje prilično široka, tako da prvu pravu prepreku srećemo tek u Slanju, gdje zbog srušenog stabla izvlačimo čamce na polje gdje nas začuđeni traktorist začuđeno gleda kako vučemo crvene čamce.

Nakon 50-tak metara ponovno nalazimo ulaz u Bednju i veslamo do zadnje prepreke – Brane na Bednji kod Kučana Ludbreškog. Opet izvlačimo i prenosimo čamce i krećemo u ciljnu ravninu. Ludbreg je pred nama. Ali dogovorno mjesto (otok Mladosti) smo uspjeli preveslati i stigli smo do drugog mosta gdje nam oduševljeno mašu ekipci i ostali. Nakon što smo skužili grešku uspjeli smo nekako preveslati uzvodno do prvog mosta, prenijeti čamce na otok i preveslati jezero do logističke baze – kombija i roštilja.

Avantura je uspješno završila, ocjena – fenomenalno, a neke nuspojave koje su se javile nakon veslanja (proljev, flekovi…) sigurno nisu od Bejne, naše zagorske ljepotice.

D.K.

  


Benja-t0

 

 

You may also like...