Belecgrad – Oštrcgrad – Ivanščica 15.11.2009. (Vidin pohod u bojama jeseni)
Nakon što smo u subotu proslavili rođenje prekrasne Vide (Francova i Andrejina prva k?i), pojeli odličnu kotlovinu te ju zalijali malo prekomjernim količinama bijelog i crnog vina – Toomy , Marek i ja smo se uspjeli probuditi u prekrasno nedjeljno jutro i uputiti podno gore Ivanš?ice…
Jutro počinje Marekovim problemom s mobitelom, pa mi, ne znajući da je Marek na putu prema Marofu dolazimo do Podruta kada se javlja i pla?u?im glasom pita: – Pa kaj ste me ostavili?!!! Ali pošto mi ne ostavljamo nikoga Vraćamo se ponovno u Marof i zatim utroje krećemo prema Belecgradu.
Hodali smo od Belecgrada do planinarskog doma na Majeru koji odnedavno ima uvedena dežurstva vikendom, pa se tu može nešto i popiti, a uz prethodnu najavu i pojesti. Svakako jedno mjesto za jedan dobar team building s pravom ekipom. Nakon kratke okrijepe krećemo na Oštrcgrad.
Oštrcgrad se nalazi na nadmorskoj visini od 706 m. Prvi se puta spominje 1330., kada je vlasnik bio Peter Gissing zvan Herceg. Nakon njega zaredali su se brojni vlasnici – grofovi Celjski, Jan Vitovec, Ivaniš Korvin, Pekrijevci, Brada?i, Kaštelanovi?i, Bojni?i?i, Kerečenji i na kraju Keglevi?i. Oni ga (isto kao i Stari Lobor) napuštaju, te odlaze u svoj novosagra?eni barokni dvorac Loborgrad.
Oštrc grad nekada
Na ?unastom, visokom vrhuncu,
u oblacima kao obla?ni, divotni san – Oštrc-grad.
Koliko gorostasne volje i napora trebaše
za zidanje takvog grada!
Kakvi visoki, kameniti Baboni?i
se morahu ra?ati u onoj visini,
dignuti među orlušine
pokornim kmetskim rukama!
Gorska netaknuta šuma
?uvaše njihovu jaku i nedirnutu primitivnost,
te porastoše kao silni duhovi.
Visina im davaše
preziranje nizine i vulgarnosti.
Oro gnijezdo vrh timorja vije.
Gospodar ovakve kule
moraše imati ponosa neslu?enog,
u naše masivno i antiindividualisti?no doba.
Na ovim visinama bliži su nebu;
tu je glas Gospodnji jasniji.
Samo izvanredne duše,
samo juna?ka ?eljad mogaše stremiti uvis
na tim samotnim, zdravim i tvrdim visovima.
A.G.Matoš, iz putopisa «Oko Lobora»
Tu slijedi kratki foto session i krećemo prema vrhu Ivanš?ice. U planinarski dom “Josip Pasari?” stižemo u 13 sati, znači nakon 3, 5 sati laganog hoda. U principu smo bili brži od markacija, a stvarno niti smo bili baš fizi?ki spremni niti smo žurili.
Od doma do Belecgrada smo stigli za 45 minuta spusta direktnom stazom ispod Beliga.
Zaklju?ak dana je da se ovakva prekrasna nedjeljna jutra ne smiju koristiti za neko izležavanje u krevetu, nego za razgibavanje u prirodi, pa za nedjelju ujutro najavljujemo pohod Kalni?kim gorjem i to ne baš često eksponiranim stazama.
Pa tko voli, nedjelja 07:00 Rojal…
D.K.
[mudslide:picasa,0,ChrneMambe,5404359508440017569]
