KALNIK, 05.12.2010.

Evo, napokon sam i ja probila led na stranicama Chrnih Mambi, a također i na snježnom usponu na Kalnik.

Priprema za Kalnik počela je još u subotu, nabavila sam kakve-takve hlače, kasnije se pokazalo da su sasvim OK, priprema kruha, nareska i najvažnije, večernja šetnjica do Visočke sa klincima, Ivekom, Tomijem i Ivanom.

 

U nedjelju, u 7.00 h na tradicionalnom okupljanju ispred Prestigea slijedi i jedno razočaranje. Naime, povratak iz spomenute subotnje šetnje (slaloma) nije baš dobro završil za Tomijevo koljeno pa su on i Ivana, na žalost, odgodili izlet (usput, gospon, želim Vam brz oporavak!).Tako na put krećemo Andreja, Frenki, Dario, Goran, Ivek, i ja. Goran nas svojim autom vozi do svetišta sv. Barbare. Dalje nastavljamo pješice po zaleđenom putu (na kojem sam se naravno rastepla) do šume. Tu počinje laganiji uspon, ali ubrzo slijedi kratak predah i ujedno doručak uz čaj i domaće delicije. Nakon kratkog predaha nastavljamo dalje i za mene počinje sve naporniji put. Dečkima je to bio mačji kašalj, a i Andreja me iznenadila.

Put se lagano nastavlja i sve je bilo super dok  ispred sebe nisam ugledala grdosiju po kojoj se moramo uspeti. Moram priznati da mi nije bilo svejedno, o strahu i da ne govorim. Ali, kad se male ruke slože… Hvala dečkima na pomoći! Uspeli smo se i ja sam odahnula, a kad ono novi šok. Vrh Vranilac. Ni sama ne znam od kud mi hrabrosti da idem tim strminama, ali opet uz veeeliku pomoć i ohrabrenje ekipe uspjela sam i na tom pothvatu.

Uspješan uspon, prekrasan pogled na sa snijegom i maglom okovani krajolik, za mene predstavljaju poseban osjećaj sreće, zadovoljstva i uvjerenje da se svaki trud isplati.
Poseban dojam na mene je ostavil i TV odašiljač koji se, u poigravanju s maglom, na trenutke pojavi pa opet nestane. Dobro da nisam imala posla s pljoskom koju su dečki obećali za uspon jer bi vjerojatno ona bila razlog odašiljačevoj fatamorgani.
Na vrhu opet predah i zatim slijedi spust do planinarskog doma. Ivek i Frenki otkrili su i novi način spuštanja ? .

Dolaskom u dom, gdje su toplina i pogled na stol bogato ukrašen hranom stvorili ugodnu atmosferu, slijedi i naš ručak. Dečki su se počastili pivicama, a Andreja i ja palačinkama.

Povratak kući odvija se poučnom stazom, a pošto sve ide vrlo lagano, dečki su „ za potrebe snimanja“ izvađali akrobacije na snijegu, na sreću bez posljedica. Nažalost, sve akrobacije neće ugledati svjetlo dana jer Ivek ima neke tehničke poteškoće s kamerom ?.

Uskoro smo se ponovno našli na zaleđenom putu, koji nas je odveo do usamljenog Sharana. Moram priznati da me i taj prizor razveselio!
Dolaskom u Novi Marof svratili smo u Prestige i nakon rastanka pošli kućama.

Želim se zahvaliti mužeku kaj me zel sobom ?, Andreji (nije pokazala ni trunku umora ili straha pa je stoga i meni dala nade da budem i ja uspjela) te dečkima na pomoći – nadam se da nismo bile na teret!

S veseljem čekam novi izlet takvog tipa jer led je probijen!

 

Ivana Bosilj
PS. Poruka za žene Chrnih Mambi : dok idemo i mi, povratak je na vrijeme!

Iako nepotpun, GPS Track je moguće vidjeti OVDJE (kako ga je doživjela Frenkijeva Nokia C5)

You may also like...