Pusti Lobor-Oštrcgrad 31.10.2010.

Putovanje kroz naše živopisno zagorje u jesenskom izdanju već samo po sebi predstavlja ugodu ljudskim osjetilima vida stvaraju?i one male drage trnce pred avanturu. Cvajtin nomad prati vijugavu cestu a mi, ko nikad prije, primječujemo stare gradine podno Ivanš?ice. Pomalo ruševne ali nikako zaboravljene isijavaju ponos, prkos i slavu dok utonule u vrijeme vizualno propadaju.Prvi po redu nam je uspon na Pusti Lobor. Najlakši put je od Starog Golubovca prate?i potok sa desetak slapova Dugi Jarek na desno pa lijevo preko mosta kroz usjek do markacije za uspon na staru gradinu. Put na momente postaje atraktivan a mi ga karakteriziramo kao opasan za naše Mambi?e. No, bit će to jedan od posljednjih izleta u serijalu „ Tragovima izgubljenog kraljevstva“ tak da uz osiguranje ne bude nikakvog problema.

Šuma podno ruševine odiše prethistorijskim „štihom“ i njezina visoka bukova stabla dobro sakrivaju ostatke Pustog Lobora. Mirisu tajanstvenosti manje doprinose sun?eve zrake iscrtavaju?i konture ostataka tvr?e a više razgovori naših žena o pojavljivanju Crnog Tome na konju, nekadašnjeg vlasnika Loborgrada, poznatog po otimanju lijepih djevojaka okolnog kraja…
Sam Pusti Lobor doista je pusti i odavno je napušten. I njegova veličina nikad nije bila impozantnih dimenzija. Tajna je bila u dobroj sakrivenosti i blizini trgova?kog puta te kontroli istog. Bila je to više vojna utvrda za kratkotrajno sakrivanje vladara od Tatara, Avara itd. No, kad ste tu, na tom prastarom mjestu gdje svaki kamen skriva tajne, osje?ate se mali i zbunjeni… ali i sretni!

Druga etapa izleta započinje usponom na Oštrcgrad, Također srednjovjekovnu gradinu punu neispričanih priča jednog zaboravljenog doba. Iznad Lobora ostavljamo auto i pratimo novo napravljeni makadamski put. U po?etku 2-je markacije i onda ništa. Pratimo taj put pomalo iznervirani prestankom markacija. Tek kasnije, na povratku, pronašli smo pogrešku ali i nesvjesno pronašli 2 puta prema Oštrcu za što maštovitiji budu?i Mambi?-izlet.

Ne znam iz kojeg razloga sam prema Oštrcu doživljavao dojam najmanje atraktivnosti od svih dosadašnjih gra?evina. Možda iz šturih slika prikaza jedine preostale kule. Ispalo je na kraju da Oštrc pruža maksimum za sva ljudska osjetila. Prilaz kroz kameni labirint isprepleten korijenjem okolne vegetacije dovodi vas stanje dje?je zanesenosti koja iz neobjašnjivih razloga ustupa pred velikim i nepoznatim.

Uskoro stojim na zidu koji u jednom dijelu prelazi u stijenu. Lijevo je Ivanš?ica, malo niže Belec sa svojom predivnom crkvom Sv. Marije Snježne. Negdje između, sakriven, leži Belecgrad. Na desno, prakti?no pred nosom, kroz stabla se nazire Lobor. Kapelu Majke Božje Gorske ne vidim ali znam otprilike gdje se nalazi. Okrečem se, iza mene ostatak ekipe više i ne spominje glad. Pogledom kruže po našem lijepom Hrvatskom zagorju i pitamo se svi koliko nam malo treba za….za sreću.

I na kraju isprika za nepozivanje ostalih članova Mambi jer izlet smo organizirali doslovno 5 min pred polazak. Hvala na razumijevanju!!!!

Cvajta/Frenki