Biokovo – Sveti Ilija Gromovnik 17.09.2011.

SvIlija

Poziv u svadbu u Podbiokovlje bila je prilika za uspon na Biokovo koja se nikako nije mogla propustiti. Okolnosti u toku tjedna nisu se baš razvijale po planu, pa sam na ovaj dalek put ipak krenuo samo sa Krbot familijom, jer se glava obitelji Vincek razbolio. I bez obzira na situaciju odlučio sam da subotnje jutro krenem sam na uspon, te sam tako prekršio jedan od temeljnih pravila planinarstva, a to je NE IĆI SAM  U PLANINU. Ma ja nisam bil sam, u mislima sam bil sa svima Vama…

A kako je bilo. Subotnje mamurno buđenje (ne od alkohola) i traženje trgovine koja radi prije 7. A zanimljivost tih Podbiokovljskih mjesta (Mimice) je da su kuće većinom usađene u padinu između magistrale i mora i prilazi do njih su većinom stepenicama. I kad sam odbrojio 75, zadnju stepenicu do magistrale shvatio sam da nisam ponio ključ od auta. Pa onda još jedan povratak u apartman s doručkom za familiju i prije starta već imam u nogama 375 stepenica.Samo Biokovo  planinski je masiv u Splitsko-dalmatinskoj županiji, koji dijeli Jadran od Dalmatinske zagore. Proteže se od prijevoja Dubci na zapadu do prijevoja Sarnač na istoku, te od prijevoja Turija iznad Župe na sjeveru do makarskog poluotoka Osejava na jugu. U masiv Biokovo u širem smislu ubrajaju se i planine Rilić i Sutvid kao jedna cjelina, te Matokit i Šibenik kao druga.Najviši vrh planine je Sveti Jure, visok 1762 metra, na kojem se nalazi TV odašiljač i do kojeg vodi Biokovska cesta duga 23 km.Područje planine Biokovo je proglašeno Parkom prirode 1981. godine. Republika Hrvatska je 1998. godine osnovala Javnu ustanovu Park prirode Biokovo, čija je djelatnost zaštita, održavanje i promicanje Parka prirode Biokovo.

Pošto sam čim manje želio koristiti auto, a vremena za najviši vrh nisam imao, za svoj uspon odabrao sam treći najviši vrh Biokova – Svetog Iliju (1642 m), a uspon sam započeo u zaseoku Bast iznad Baške Vode. Po markaciji od Basta do Svetog Ilije preko Osičine ima 4,5 sati, a ja kalkuliram da toliko nemam, pa se odlučujem na malo žešći tempo. Staza iza zadnjih kućica skreće u šumicu kroz koju se skoro dolazi do početka napornog sipara. Nakon toga dolazi stjenjak, pa šuma bukve i jele nakon koje se dolazi na BPS (Biokovsku planinarsku stazu) te grebenom na vrh. I to za 2 sata i 50 minuta (nisam loš ?). Sa vrha je predivan pogled na Makarsko primorje i dio Zagore.

Na vrhu se odmaram u kapelici Svetog Ilije, a jedina zamjerka ovog puta su dosadne muhe i mušice koje mi ni sekunde nisu dale mira. E sad mi nije jasno tko je inače žrtva na našim zajedničkim penjanjima, jer sam ovo doživio definitivno prvi put. Za sam spust predvidio sam inače kružnu rutu – lokva Mijaći – Bast, ali zbog manjka vremena za istraživanje novog terena odlučio sam otrčati istim putem natrag (manje od dva sata). Sami doživljaji i dojmovi s Biokova su: Predivne padine koje se okomito spuštaju prema moru i predivni pogledi, predivno stado divokoza koje me dočekalo malo prije vrha, zmijica koja se nikako nije htjela maknuti s puta i velika vrućina. Ja stvarno ne trebam puno tekućine, ali ovaj put sam popio pune 2 ½ litre. Nemojte bez pletenke ni pomišljati na uspon.

Nadam se da će moj slijedeći uspon na jedan od Biokovskih vrhova ipak biti u širem društvu prijatelja Mambi, ak zbog ničega drugog onda zbog muha.

I na kraju sam još uspio u svadbi otplesati nekoliko neritmičnih plesnih koraka i time djelomično zadovoljiti moju Marinu. I svakak joj hvala kaj me pustila samog i nije mi puno prigovarala.

D.K.

You may also like...