Tradicija ki?enja Boži?ne jelke na Velebitu nastavljena je bez obzira na bolesti, sprije?enosti poslom, lijenoš?u ili zimogroznoš?u. Nažalost na ovaj Velebit krenuli smo samo Toomy i ja, a tajming, vremenski uvjeti i sve ostale sitnice ovaj put su se zaista poklopile 100%.
Mjesto predvi?eno za ki?enje jelke je Ze?jak (1622 m) na srednjem Velebitu, a baza za no?enje – planinarska ku?a Alan. Polazak je bio u subotu u 04:57, a u 8 smo ve? u Senju tražili mjesto za doru?ak. Ovaj put nismo pojeli ?evape, odlu?ili smo se za nešto druga?iji i blaži doru?ak uz ra?i?e i puretinu. Nakon toga produžujemo prema Jablancu i skre?emo na cestu za Alan.
Odjuga koja je trajala ve? neko vrijeme otopila je led i snijeg dosta visoko, pa s autom dolazimo relativno blizu doma, dalje je cesta bila pod ledom i ni makac. Prema domu kre?emo stazom i ve? nakon petnaestak minuta moramo montirati dereze jer je snijeg zale?en i bez dereza riskiramo odklizavanje.
Ve? u 11 sati smo kod doma gdje praznimo ruksake i nakon gableca kre?emo k našem cilju. Snijega ima zaista dosta, te Toomy ima problema s jelkom kroz šumski dio staze. Vrh jelke zapinje na grane drve?a, koje su ovaj put jako nisko, zajedno s markacijama. Izgleda da je bura ve?inu snijega napuhala u šumu.
Izlaskom na ?istinu uživamo u igri snijega kojeg bura u raznim smjerovima i na?inima nosi prema moru. Sunce i hrpa oblaka koji se približavaju grebenu daju nam prizore zbog kojih nam osmjeh ne silazi s lica. Ovo je ono što si uvijek želimo za ovakvi izlet. Igra snijega i Sunca, udari bure, na nogama dereze i jelka na le?ima. Idemo dalje – Ze?jak nas ?eka. Na putu prema vrhu nekoliko puta izlazimo van staze i propadamo na mjestima niske klekovine – izgleda da nam je klekovina bila sudbina u ovoj godini.
Na vrhu radimo stalak za bor od kamenja koje ozna?ava najvišu to?ku Ze?jaka. Bor smo stvarno dobro uglavili i nadamo se da ?e tamo do?ekati prolje?e. Nakon ki?enja i zdravice u zavjetrini na morskoj strani kre?emo dalje prema Kiti. Tu na mjestima gubimo stazu i propadamo nekoliko puta u rupe u snijegu, pa lagano stradavaju i gležnjevi i koljena. Tu nas ve? lagano lovi i sumrak, pa imamo malo i problema s pronalaženjem markacija i pravog pravca. Ali ipak dolazimo na vrh Kitu, te nakon toga ubrzo i na cestu Alan – Mrkvište. E sad je još problem što ve?i dio ceste prolazi kroz šumu gdje bura nije smrznula snijeg, pa nažalost imamo otežano kretanje zbog propadanja.
U domu smo to?no u 17:00 sati, a tu nas do?ekuje još troje planinara s kojima dijelimo naš prigodni doma?i Boži?ni pinklec i u 23:00 odlazimo na spavanje.
Predivno snježno jutro na Alanu ne pušta nas da samo tako napustimo planinu, pa tako kre?emo na Alan?i? (1611 m). Vrh do kojeg brzo dolazimo zbog direktnog penjanja u derezama oduševio nas je svojom širinom i prostranoš?u. Nepregledne ledene i snježne plohe jednostavno nas zovu da krenemo sve dalje i dalje. Ali ovo moramo ostaviti za jedan drugi put.
I tako još uvijek nakon 9 godina obilaska Velebita još uvijek pronalazimo neka nova podru?ja, neke nove rute za lutanja po ovim nemarkiranim prostranstvima. Slijedi brzi spust do doma i auta i povratak u svakodnevnicu.
I za kraj – bio je ovo jedan od najljepših Velebitskih Boži?a, s predivnim vremenom, s snijegom i ledom. Žalim druge što nisu bili s nama, ali veselim se što smo mi bili. Duša je odmorena i ispunjena.
Slijede?e godine je 10 godina od ki?enja prve jelke na Svetom Brdu, pa ?e i i taj deseti Boži? biti na Svetom Brdu. ,
Uz Mambe i s Mambama.
D.K.
Tradicija ki?enja Boži?ne jelke na Velebitu nastavljena je bez obzira na bolesti, sprije?enosti poslom, lijenoš?u ili zimogroznoš?u. Nažalost na ovaj Velebit krenuli smo samo Toomy i ja, a tajming, vremenski uvjeti i sve ostale sitnice ovaj put su se zaista poklopile 100%.
Mjesto predvi?eno za ki?enje jelke je Ze?jak (1622 m) na srednjem Velebitu, a baza za no?enje – planinarska ku?a Alan. Polazak je bio u subotu u 04:57, a u 8 smo ve? u Senju tražili mjesto za doru?ak. Ovaj put nismo pojeli ?evape, odlu?ili smo se za nešto druga?iji i blaži doru?ak uz ra?i?e i puretinu. Nakon toga produžujemo prema Jablancu i skre?emo na cestu za Alan.
Odjuga koja je trajala ve? neko vrijeme otopila je led i snijeg dosta visoko, pa s autom dolazimo relativno blizu doma, dalje je cesta bila pod ledom i ni makac. Prema domu kre?emo stazom i ve? nakon petnaestak minuta moramo montirati dereze jer je snijeg zale?en i bez dereza riskiramo odklizavanje.
Ve? u 11 sati smo kod doma gdje praznimo ruksake i nakon gableca kre?emo k našem cilju. Snijega ima zaista dosta, te Toomy ima problema s jelkom kroz šumski dio staze. Vrh jelke zapinje na grane drve?a, koje su ovaj put jako nisko, zajedno s markacijama. Izgleda da je bura ve?inu snijega napuhala u šumu.
Izlaskom na ?istinu uživamo u igri snijega kojeg bura u raznim smjerovima i na?inima nosi prema moru. Sunce i hrpa oblaka koji se približavaju grebenu daju nam prizore zbog kojih nam osmjeh ne silazi s lica. Ovo je ono što si uvijek želimo za ovakvi izlet. Igra snijega i Sunca, udari bure, na nogama dereze i jelka na le?ima. Idemo dalje – Ze?jak nas ?eka. Na putu prema vrhu nekoliko puta izlazimo van staze i propadamo na mjestima niske klekovine – izgleda da nam je klekovina bila sudbina u ovoj godini.
Na vrhu radimo stalak za bor od kamenja koje ozna?ava najvišu to?ku Ze?jaka. Bor smo stvarno dobro uglavili i nadamo se da ?e tamo do?ekati prolje?e. Nakon ki?enja i zdravice u zavjetrini na morskoj strani kre?emo dalje prema Kiti. Tu na mjestima gubimo stazu i propadamo nekoliko puta u rupe u snijegu, pa lagano stradavaju i gležnjevi i koljena. Tu nas ve? lagano lovi i sumrak, pa imamo malo i problema s pronalaženjem markacija i pravog pravca. Ali ipak dolazimo na vrh Kitu, te nakon toga ubrzo i na cestu Alan – Mrkvište. E sad je još problem što ve?i dio ceste prolazi kroz šumu gdje bura nije smrznula snijeg, pa nažalost imamo otežano kretanje zbog propadanja.
U domu smo to?no u 17:00 sati, a tu nas do?ekuje još troje planinara s kojima dijelimo naš prigodni doma?i Boži?ni pinklec i u 23:00 odlazimo na spavanje.
Predivno snježno jutro na Alanu ne pušta nas da samo tako napustimo planinu, pa tako kre?emo na Alan?i? (1611 m). Vrh do kojeg brzo dolazimo zbog direktnog penjanja u derezama oduševio nas je svojom širinom i prostranoš?u. Nepregledne ledene i snježne plohe jednostavno nas zovu da krenemo sve dalje i dalje. Ali ovo moramo ostaviti za jedan drugi put.
I tako još uvijek nakon 9 godina obilaska Velebita još uvijek pronalazimo neka nova podru?ja, neke nove rute za lutanja po ovim nemarkiranim prostranstvima. Slijedi brzi spust do doma i auta i povratak u svakodnevnicu.
I za kraj – bio je ovo jedan od najljepših Velebitskih Boži?a, s predivnim vremenom, s snijegom i ledom. Žalim druge što nisu bili s nama, ali veselim se što smo mi bili. Duša je odmorena i ispunjena.
Slijede?e godine je 10 godina od ki?enja prve jelke na Svetom Brdu, pa ?e i i taj deseti Boži? biti na Svetom Brdu.
Uz Mambe i s Mambama.
D.K.
Fotke s naše rute su u GALERIJI, a fotke odli?nog avanturisti?kog tima koji je odradio istu rutu netom za nama su OVDJE. GPS track je na kraju ?lanka, a video s ove naše avanture je dostupan ispod i na našem video kanalu. Uživajte!
