Božićna jelka na Šatorini (6. tradicionalni Božićni pohod Chrnih Mambi)

I šesti put zaredom članovi planinarskog kluba Chrne Mambe uputili su se sa jelkom iz Novog Marofa na jedan od Velebitskih vrhova.

Za početak podsjetnik dosad posjećenih mjesta na Velebitu gdje se kitila jelka:

2004. – Sveto Brdo
2005. – Stap
2006. – Crnopac
2007. – Sveto Brdo
2008. – Rossijeva koliba (Gromovača)
2009. – Šatorina

Na ovaj put kreće nas petorica, Marek, Ljubo, Goran, Toomy i autor ovog članka – Dario.
Početak našeg šestog pohoda vodi nas u selo Čačići gdje idemo u posjet Vladi i Zorki (Mariji) koji kao pastiri 4 – 5 mjeseci godišnje borave sa svojim stadom u Radlovcu, selu na 900 metara iznad mora. U tom gotovo napuštenom selu dvaput su nas ugostili na našim Velebitskim lutanjima i sad im mi to bar djelomično pokušavamo vratiti našim posjetom i sitnim poklonima.

Nakon kraćeg druženja u njihovom skromnom domu krećemo prema Jablancu odakle idemo autom prema Alanu. Na prijedlog gospodina Ivana Hapač, poznatog planinara i domara planinarske kuće Alan na put prema skloništu na Ograđenici krećemo pastirskom stazom iznad Štokić Poda i Starčević Poda. Ova nemarkirana staza predstavlja pravo otkriće jer nam u blagom uspinjanju nudi predivne poglede na stara Velebitska sela u koja se danas polako i vraćaju potomci nekadašnjih pastira obnavljajući njihove stare kamene domove.

Staza prolazi kroz brojne nekad nastanjene doline gdje se mogu vidjeti ostaci nekadašnjih pastirskih stanova. Nakon tri sata laganog uspinjanja staza se spaja na Premužićevu stazu, odakle ima nekih 30 – tak minuta do skloništa na Ograđenici. Dolaskom do skloništa kreće akcija prikupljanja drva i loženja vatre, a pred kraj dana imamo i uspon na Ograđenik (1604 m). Vrh nas je oduševio pogledom koji seže na sve strane, na jednoj strani do Zavižana te vrhova Južnog Velebita na drugoj strani. Opet s druge strane blještavilo mora te na suprotnoj strani Lika okupana u oblacima.

U ranu večer uživamo u logorskoj vatri, a pravu Božićnu atmosferu daje nam i snijeg koji lagano počinje padati. Noć provedena u skloništu bila je iznenađujuće dobra, nije nam bilo hladno zahvaljujući Ljubiju koji se sjajno brinuo za vatru. Jutro nas dočekuje sa 20 – tak centimetara snijega i umjerenom burom i oduševljeni vremenom krećemo prema našem ovogodišnjem cilju – Šatorini (1624 m), najvišem vrhu Srednjeg Velebita.

Uspon je od skloništa trajao dva sata djelomično po zaleđenom snijegu, a djelomično i po rahlom u koji smo dobrano propadali. Što se tiče opreme dereze smo koristili samo u zadnjih stotinjak metara uspona na sam vrh. Po jakoj buri i hladnoći kitimo jelku i vraćamo se prema Ograđenici. Još jedna uspješno završena misija, još jedan Velebitski vrh koji će u našim srcima zbog ovog Božićnog vremena imati posebno mjesto.
Od Ograđenice idemo Premužićevom stazom (3 ½ sata) do planinarske kuće Alan gdje u ugodnom društvu uz sarmu i malo vina čekamo odlazak na spavanje. U ponedjeljak slijedi spust do auta i odlazak kućama s pogledom na slijedeći Božić i slijedeću avanturu na našem predivnom Velebitu.

D.K.

[mudslide:picasa,0,ChrneMambe,5420632103993100113]

You may also like...