Božićni Velebit 2011. – Badanj

badanj2011

Deveti uzastopni pohod Velebitom s ciljem da se na nekom vrhu ili mjestu okiti Božićna jelka ove godine uslijedio je na vrh Badanj (1638 m) na južnom dijelu Velebita. Na put kreće trojka u sastavu Frenky, Cvajta i ja (op. a. Chvrglin).

 

Vremenska prognoza naklonjena je našim željama, a predviđa se zahlađenje i padaline, pa se nadamo pravom zimskom usponu. U zadnji čas od izleta odustaje Toomy, zbog ispita za pilota parajedrilice. Okupljamo se oko pola dva i krećemo po bor kod Igora, koji nam još jednom želi uvaliti najveći bor kojeg ima, samo da imamo što više za nositi. Ipak razumno uzimamo manji bor, kojeg još i prikraćujemo i pakiramo u auto.Na put krećemo točno u 14 sati. Na Veliki Vaganac dolazimo prije šest sati, spremamo se i krećemo stazom prema Velikom Rujnu. Na Rujno je u 2010. godini probijena makadamska cesta, ali mi se, kao pravi planinari ipak odlučujemo za pješački pristup. Veliko Rujno nalazi se u srcu Velebita i poznato je svetište Majke Božje ili Velike Gospe koju štuje cijeli podvelebitski kraj. Zajedno s Malim Rujnom, najprostranija je velebitska visoravan koja se pruža u dužini od sedam i širini od jednog kilometra. Smješteno je u Parku prirode Velebit na nadmorskoj visini od oko 900 metara. U davnoj prošlosti tu je bio glečer. Posljednjih godina to je područje bilo zahvaćeno velikim požarima, čije se posljedice vide i danas.

Dolaskom na Rujno spušta se i magla i počinje lagano kišiti, najava za jake padaline koje su predviđene. Tu malo i lutamo, jer nas u toj magli bune brojni ispresijecani putovi, ali se uz pomoć GPS-a vraćamo na pravi put i dolazimo do našeg odredišta kod Peke. Spavamo u ljetnom stanu, gdje nas dočekuje servirani stol uz svijeće s loncem sarme i kuhanog krumpira. Stvarno predivni doček od Peke i njegove supruge.

Vani taman započinje pljuštati i kiša tako da ovaj ugođaj donosi veliki smiraj u našim srcima. Nakon obilne večere želimo se malo i ugrijati kuhanim vinom, kojeg kuhamo po našem receptu, te uz manjak cimeta i klinčića kao začin dodajemo nađene iglice od bora. Rezultat nažalost ne možemo preporučiti ostalim gurmanima.

Buđenje u subotu uz brzi pogled van donosi nam lagano razočarenje, naime nema snijega. Ali bar nema ni kiše i počinje se vedriti, pa neće biti problema za dalje. Inače u dvorištu ljetnog stana Peke Marasovića još uvijek se nalazi oltar stare crkve. Nedaleko je i nova crkva, sagrađena 1930 godine, a podiže ju “S pomoću Boga i Starigraca na čast Velike Gospe don Ante Adžija godine 1930”. Ovo mjesto Rujna zauzima jedan posebni dio mog srca, jer smo tu još 2005. godine, noćili na otvorenom u dvorištu crkve, uz veliku logorsku vatru i zvukove noćnih bića koji su nas okruživali. A iznad nas zvjezdano nebo. I kada se toga sjetim još više žalim zbog ove ceste koja je sagrađena do Rujna i koja ovdje dovodi i one koji to nikako ne zaslužuju. Sve to se i vidi po smeću koje se baca u vrtače nedaleko od ceste, a uz samu planinarsku stazu. Definitivno mislim da tu nema nikakve konstruktivne kontrole od strane uprave parka i odgovornih u Starigradu, pa mogli su onda bar postaviti neki kontejner i odvesti ga nekoliko puta godišnje. Ali Rujno je još ipak predivno i naše, planinarsko.

Pozdravljamo se s našim domaćinom Pekom i krećemo put Struga. Prolazimo pored Goliča, pa kroz Stražbenicu, gdje je sada izvor koji nas oduševljava količinom vode. Nakon okrijepe krećemo prema Buljmi, koja nas ponovno oduševljava svojim pogledima na Veliku Paklenicu. Ubrzo smo i na planinarskoj visoravni Struge, mjestu koje meni nosi neku posebnu čar. Moram reći da me na Velebitu posebno oduševljavaju takve visoravni koje su skrivene između vrhova i šuma i na kojima nije baš prometno kao na Rujnu.

Sklonište na Strugama zatičemo u neredu koje je ostavila ekipa koja je tu boravila dan ranije. Očito nisu planinari i ne vole istinski planinu, jer ovo stanje koje su ostavili bio je pravi svinjac. Žalosno za ovako lijepo sklonište u kojem bi neki i htjeli naplaćivati noćenje po 25 kuna. Da ga drže urednog prvi sam za to, jer sam položaj tog skloništa zaista zaslužuje najbolje. Tu se primamo metle i krpe i zajedničkim radom ipak sređujemo stanje. Ložimo vatru i vadimo suvišne stvari, te produžujemo prema Badnju.

Ubrzo nakon Struga dolazi raskrižje putova, a mi idemo lijevom stazom, uz koju je odmah i obavijest o opasnosti od mina, te se ne preporučuje hodati van staze. Penjući se ovom stazom razmišljam o liniji razgraničenja koja je bila na potezu od Badnja do Visočice i žalim što se tim područjem ne smije lutati i istraživati zbog te opasnosti od mina, za koje nitko ne zna gdje su, pa će nažalost ovo područje valjda zauvijek ostati minski sumnjivo. Sam uspon na vrh me oduševljava, valjda i zbog surovosti vremena (snijeg pada), jakog vjetra, a i težinom terena, gdje se po izlasku iz šume penjemo prvo siparom, a onda po kombinaciji trave i kamenja. A sve to je obloženo sa nekoliko centimetara snijega.

Dolaskom na vrh slijedi onaj najsvečaniji trenutak ovakvih naših pohoda, kićenje Božićne jelke. Pronalazimo savršeno mjesto i dodatno osiguravamo jelku, te stavljamo ukrase. Tu se svatko prepušta svojim mislima i jedno vrijeme samo uz huk vjetra stojimo na jednom predivnom Velebitskom vrhu. Mislim da su mnogi ovakvi vrhovi podcijenjeni i da se takvima pridaje premala pažnja. Većina se drži najrazvikanijih vrhova, a ovakve koji imaju i svoju ljepotu i povijest zanemaruju. Ali bar ta mjesta zadržavaju svoju čar i donose više radosti nekim drugim ekipama. Volim Badanj i opet ću se vratiti.

Jak vjetar i hladnoća tjeraju nas na povratak prema Strugama. Na povratku imamo još jedan zadatak, posjetiti Marasovac i natočiti tri kanistra s vodom. Kanistre smo ostavili uz put, a i napomena da na Strugama nije bilo nimalo vode. Valjda je i to zadatak za one kojima se želi naplaćivati  noćenje.

U skloništu nas dočekuje ekipa iz Čiste Velike. Otac, sin, sinovac, a čekaju drugog brata i sinovca. Pa ti to sve poveži. Ekipa je inače odlična i nadam se da ćemo se još sretati na Velebitu. Nakon zajedničkog druženja slijedi (ne)spavanje, a rano ujutro i spust prema Rujnu i povratak kućama.

A u 2012. slijedi deseti uzastopni pohod na Božićni Velebit s nekom novom pričom i nekim novim Velebitskim divom.

badanj2011a

D.K.

 

[mudslide:picasa,0,hpk.chrne.mambe,5688617971340147473]

You may also like...