![\"Image\"](\"https:\/\/chrne-mambe.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2008\/04\/risnjak.jpg\" "\\"Image\\"")
\u00a0<\/p>\n\u00a0<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Ki\u0161ni travanj ne daje puno \u0161anse za pogoditi pravu prognozu. Zadnji pogled na sinopti?ke karte ne ulijeva povjerenje za voljeni nam vikend. No, sunce i plavo nebo tek su ljep\u0161i dio mozaika na\u0161eg planeta. <\/span><\/p>\n \u00a0\u00a0<\/p>\n Gledaju?i prosjek u odnosu na postotak svega stanovni\u0161tva na zemlji, planinari i ostali ljubitelji prirode uop?e, zanemariva su populacija ako na stvari gledamo matemati?ki. Globalni natalitet, pove\u0107anje proizvodnje, iskori\u0161tavanje i uni\u0161tavanje prirodnih resursa, ratovi, le\u017eernost prema O\u010diglednom samouni\u0161tenju, preveliki materijalizam i arogancija globalnih “igra?a”, teme su opstanka na\u0161e djece…Va\u0161e djece… <\/span><\/p>\n \u00a0 Moramo priznati da smo i sami dio tog velikog kota\u010da kojeg zaustaviti mo\u017ee samo ili neka katastrofa svemirskih razmjera (koju sami izazivamo) ili neka vi\u0161a inteligencija kojoj je na\u0161 planet samo jo\u0161 jedna “\u0161pekula”u nizu. <\/span><\/p>\n \u00a0<\/p>\n Taj kota\u010d koji nas melje tjednima, mjesecima, godinama nakratko staje ponekog vikenda\u2026 u ovom slu\u010daju, ki\u0161nog\u2026 Ali tko mari vi\u0161e za sive oblake, kad nas osam kre\u0107e od upravne zgrade “Nacionalnog parka Risnjak”.<\/span><\/p>\n \u00a0\u00a0<\/p>\n Lagana ki\u0161ica staje taman kod prvog razdvajanja staza.Uzimamo desnu, “Horvatovu stazu”, i po\u010dinje lagano zagrijavanje. Prva stajanka kod” Vu?je jame”, dubokog razloga za odbacivanje no?nih skretanja sa staze.<\/span><\/p>\n \u00a0<\/p>\n Interesantna je ova strana uspona, jer prevladava crnogori?na \u0161uma, a porastom visine izviruju”izlizani”kameni blokovi uz tu i tamo poneku “fleku” snijega. Scene, ?uju se komentari, iz Gospodara Prstenova.<\/span><\/p>\n \u00a0<\/p>\n Snijega sve vi\u0161e, na mjestima i pola metra, i uskoro se pokazuje dana\u0161nji cilj\u2026 Risnjak. Zra?na linija vara, pa nesvjesno dajemo”gas”. ve\u0107 blizu Schlosserovog doma, iza nas u daljini, ljeska se Lokvarsko jezero.<\/span><\/p>\n \u00a0<\/p>\n Podno Doma pronalazimo zavjetrinu i vadi se doma?i kruh, \u0161unka, kobasice, mladi luk\u2026 dok jedemo, pogled luta prema vrhu. <\/span><\/p>\n \u00a0<\/p>\n Nakon okrijepe, kre\u0107emo prema vrhu.Pu\u0161e sve ja?e, navla?imo kape, klekovina i snijeg pred nama. Ubrzo smo na vrhu, pogled je predivan. Najbli\u017ei vrh, potpuno prikladnoga imena, jednostavno krade poglede\u2026 Snje\u017enik.<\/span><\/p>\n \u00a0<\/p>\n Malo desno u daljini, slovenski Sne\u017enik, jo\u0161 malo desno, Alpe, Lika\u2026 Lokvarsko jezero\u2026<\/span><\/p>\n \u00a0\u00a0<\/p>\n Vjetar sve ja?e “\u0161iba”, dio ekipe Vra\u0107a se istom stazom.Dok se mi ostali spu\u0161tamo “neozna?enom poskok stazom”, dajem sebi obe\u0107anje o ponovnom povratku na ovaj vrh. Prava je tu riznica flore, faune i nezaboravnih pejza\u017ea Lijepe Na\u0161e. Zaslu\u017euje On puno vi\u0161e od trofejnih par slika na digitalcu. <\/span><\/p>\n \u00a0<\/p>\n Spu\u0161tamo se po stijenama, odabiremo “dijagonalu” prema Domu\u2026 Prolazimo prvu klekovinu i nailazimo na poskoka. Slikamo tog impozantnog gospodara stijena i pa\u017eljivo ga obilazimo. Nailazimo na jo\u0161 jednu potpuno crnu sklup?anu zmiju. Uranile su, nema sumnje u to. Kod Doma nas ekipa nestrpljivo \u010deka, i u prvi mah ne vjeruju za zmije. Ipak je jo\u0161 prehladno.<\/span><\/p>\n \u00a0<\/p>\n Ali, atmosferske prilike se toliko mijenjaju da valjda jednostavno prevare \u017eivotinjske nagone. Vra\u0107amo se drugom stazom Leska. Dom ostaje za nama, a njegov vrh me jo\u0161 jednom podsje?a na dano mu obe\u0107anje.<\/span><\/p>\n \u00a0<\/p>\n
\n
\n\u00a0<\/p>\n