![\"Satornia_2015_1\"](\"https:\/\/chrne-mambe.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2015\/11\/Satornia_2015_1.jpg\")
\nDugo smo \u010dekali da uhvatimo pravo vrijeme, a ovaj put se \u010dekanje zaista isplatilo. Ovi na\u0161i jesenski pohodi na Velebit mogu se opisati kao potraga za savr\u0161enom jesenskom vizurom, koju je jako te\u0161ko opisati rije\u010dima, a puno lak\u0161e slikom. Zato pogledajte slike u galeriji i odmah \u0107e Vam biti jasno kako nam je bilo i da li smo uhvatili jesen na planini.<\/p>\n
Uhvatili smo i mi jo\u0161 ne\u0161to osim savr\u0161ene jeseni, a to je savr\u0161ena peka sa janjetinom, za koju smo zahvalni Pegiju i jednom od njegovih ro\u0111endana. Ali krenimo redom, nakon \u0161to je prvi termin polaska bio 26.09., skoro mjesec dana kasnije kona\u010dno smo uhvatili savr\u0161enu prognozu i krenuli.<\/p>\n
Na\u017ealost prilikom ovog i\u0161?ekivanja nekolicini Mambi je pro\u0161ao godi\u0161nji ili bolovanje (zar se hoda za to vrijeme?), pa se nisu mogli priklju\u010diti. Put preko Oto?ca i Krasnog, pa prema Mrkvi\u0161tu, \u0160tirova?i i dalje prema Kuginoj ku\u0107i prolazi u savr\u0161enom raspolo\u017eenju. Maknuli smo se od poslovnih obaveza i krenuli na odmor u planini. Dolazak do Kugine ku\u0107e bio je ve\u0107 u duboku no?, dijelom zbog lo\u0161eg makadama od \u0160tirova?e, a dijelom i zbog ukusnog hamburgera kojeg smo morali rije\u0161iti u Oto?cu.<\/p>\n
ku\u0107a je zatvorena, ali skloni\u0161te nije. pe\u0107 se ne usu\u010dujemo paliti da nas dim ne ugu\u0161i, pa za zagrijavanje poma\u017ee rakijica. Malo dru\u017eenja i zavla?enje u vre\u0107e na spavanje, ipak je u subotu pravi radni dan\u2026.<\/p>\n
Subotnje jutro i put prema \u0160atorini koja proviruje iznad guste \u0161ume. Na ovoj li?koj strani planine jesen je ve\u0107 lagano na odmaku, ve\u0107ina li\u0161\u0107a je otpalo i miri\u0161e na skori snijeg, ali kako se sve vi\u0161e penjemo na \u0160atorinu pogledi nam bje\u017ee prema primorskoj strani planine i predivnim jesenjim bojama. Sam uspon je trajao neka dva lagana sata, a o samom vrhu ne treba puno govoriti, ukratko, najvi\u0161i je vrh srednjeg Velebita sa svoja 1622 metra, mjesto gdje smo okitili Bo\u017ei\u0107nu jelku na na\u0161em 6. Bo\u017ei\u0107nom Velebitu, zna\u010di nosi posebno mjesto u na\u0161em srcu.<\/p>\n
Nakon izle\u017eavanja i u\u017eivanja na toplom jesenjem Suncu (Cvajta nije biral mjesto za izle\u017eavanje\u2026), kre\u0107emo preko Matijevi? brijega prema Koritima i Premu\u017ei\u0107evoj stazi. Ovaj put pokazuje nam svu rasko\u0161 jeseni, zaigranost kro\u0161anja sa \u017eutosme?im li\u0161?em, kombinacija suhe trave i hladnog Velebitskog kamena. Izvor na Koritima radi, pa je pravo mjesto za jo\u0161 jedno izle\u017eavanje, jednostavno na ovakvim mjestima treba u\u017eivati, treba im se pokloniti i sjetiti \u0161to zna\u010di svaka kap vode na ovakvom mjestu i koliko nas je puta ovaj izvor okrijepio. Nakon mojih brojnih obilazaka Velebita, uvijek sam govorio da mi je staza ina predjelu iznad Radlovca, pa dalje prema Skorpovcu jedna od monotonijih i napornijih, ali je sad ovo bilo jedno ogromno odu\u0161evljenje. Ovo jednostavno nije ljetna staza, ona se mora hodati i u\u017eivati u jesen\u2026<\/p>\n
Mi nismo krenuli prema Skorpovcu, nego smo skrenuli prema Kuginoj ku\u0107i preko Smojverske dulibe. Prvi put sam pro\u0161ao ovim dijelom koje nudi mnogo prostora za u\u017eivanje i istra\u017eivanje okolnih vrhova. u\u017eivaju\u0107i u nakupninama otpalog jesenjeg li\u0161\u0107a lagano smo zavr\u0161ili krug od skoro 8 sati lagane hodnje i u\u017eivanja.<\/p>\n
A tada dolazi drugi veliki zadatak, priprema peke. Tu smo se Tako\u0111er primili posla, skupili suho granje i zapalili 3 vatre, jednu za janjca, jednu za nas na otvorenom i jednu u skloni\u0161tu. I sve je radilo savr\u0161eno, osim vjetra koji nam je malo odgodio zavr\u0161etak slasne ve\u010dere, ali nam je zato zadovoljstvo pripremljenim bilo neopisivo. Konzumacija ve\u010dere nije bila dostojna restoranskog hranjenja, ali kad vidite sliku pripremljene peke znati \u0107ete da bi i Vi tako postupili\u2026 Janjac nije dugo patio.<\/p>\n
Nedjeljni rani mraz i -5 celzijusa zove nas na novi uspon, cilj je Laktin vrh (1504 m), jedan osamljeni vrh u li?kom nizu s kojeg se pru\u017ea predivan pogled na Ba?i? kuk i Dabarske kukove. Pravo mjesto za jednu planinsku kolibu\u2026.<\/p>\n
I to je to, ili\u2026 Spustom s vrha kod Kugine ku\u0107e staju dva planinara (ili \u0161to ve\u0107) od nekih 60-tak godina i pri\u010daju svoj do\u017eivljaje s ove planine. Sad su tu ve\u0107 10-tak dana i malo lutaju od jednog doma do drugog, jednog brijega do drugog, jedne dulibe\u2026 Da li \u0107emo i mi mO\u010di tako u\u017eivati, bezbri\u017eno i zdravo? Ali, idemo dan za danom, od jednog jesenka do drugog, od prve Velebitske peke do druge\u2026.<\/p>\n
A tko \u0107e onda, ili sad u\u017eivati, to je na svakome od nas i na svima nama zajedno.<\/p>\n
D.K.<\/p>\n
Video je ispod, a fotke su u nastavku…<\/em>
\n