![\"\"](\"https:\/\/chrne-mambe.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2016\/12\/Bozicni_2016_4.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Nakon samotnih lutanja planinama, ovoj Bo\u017ei\u0107noj pri\u010di odlu\u010dio sam prikrpati svoju malenkost pod svaku cijenu, iako je na po?etku sve druga?ije izgledalo. Sve lo\u0161e vibracije rasplinuli su Cvajta, Toomy, Dario, Marek, Marko i novoprido\u0161lica Mario. Vrhunska ekipa za vrhunsku avanturu. odli\u010dna atmosfera tokom cijelog izleta skratila je dva dana na jedan kratki blic, koji je prebrzo pro\u0161ao. A bilo je tako dobro\u2026predobro.<\/p>\n
Uspon sa Li?ke strane iz sela Rizvanu\u0161e do pl. ku\u0107e Viso?ica, vrlo je \u0161umovit. Samo kamen, koji tu i tamo izviruje, podsje?a da smo na obroncima Veli\u010danstvene planine. U\u017eivam u novoj perspektivi do\u017eivljaja Velebita i cijelo vrijeme znam da je rije\u010d o istoj Magi\u0107noj \u017eeni, privla?noj i vragolastoj, ali sada pone\u0161to druga?ijeg izgleda, koji priziva sve bli\u017ee i bli\u017ee. Vidim da sli?ne usporedbe sa \u017eenama ima i na\u0161 Marek borono\u0161a, koji ovogodi\u0161nji bor ne da ni dodirnuti nekome od nas, a kamoli da mu netko pomogne nositi. Ljubomorno ga \u010duva skroz do kraja i ponosno daruje vrhu \u017eenskog roda – Viso?ici. Dobro, darujemo ga svi, u predivno predve\u010derje imaginarnih boja koje, imam dojam, su od Svevi\u0161njega rezervirane samo za ovu svetu Hrvatsku planinu. Hladno je, ali trnci griju osjetila, u meni je neka mje\u0161avina ponosa i sre\u0107e. Ovaj put ne \u017eelim biti sam. Ovaj put, nakon previ\u0161e vremena, opet zadovoljstvo planine dijelim sa svojom ekipom, svojim Mambama. I to me ispunjava u tom trenutku.<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/chrne-mambe.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2016\/12\/Bozicni_2016_1.jpg\")
<\/p>\n
Najbolja Cvajtina kulinarska ?arolija ikad do sad, uz dobru kapljicu, zaokru\u017euje kraj prvog dana u prostorijama nove i ?iste pl. ku\u0107e Viso?ica. Odli?an, zdrav i pozitivan humor nama je oduvijek bio ja?a strana, i da sutra nije vrlo ozbiljan plan u fokusu, tko zna kad bi se zavukli u svoje vre\u0107e. Ovako, oko 22h smo ve\u0107 u vodoravnom polo\u017eaju. Spavam super. U biti, sve bolje spavam na planinarenju. ?ija motorna pila je ve\u0107a i glasnija, taj ima i bolji san. Dokazano. Po facama drugih ujutro, he, he. Da se iskupim, nudim fri\u0161ko kuhani ?aj, ili bar ne\u0161to sli\u010dno njemu. Zato Mario, prvi ranoranioc, kuha kavu, \u010diji miris barem malo umrtvljuje ostale miomirise toliko autenti?ne za male pl. prostorije. Ubrzo smo svi na fri\u0161kom zraku, zaklju?avamo vrata pl. ku\u0107e, koja mi je postala toliko draga, i kre\u0107emo u novi dan.<\/p>\n
Gore na skretanju prema Viso?ici, odvajamo se od Toomya. Njegov plan je odletjeti sa vrha na Li?ku stranu. Mora imati dobar smjer vjetra da preleti minirano \u0161umsko podru\u010dje i sleti na sigurno. Pozdravljamo se i svatko kre\u0107e svojim putem. Na\u0161 nas vodi prema Strugama pa ispod Badnja na Medak. Dok smo odlazili i ostavili jednu Mambu, koja je uskoro postala to?ka, pa to?kica u daljini, ipak sam osjetio neku vrstu zabrinutosti. I tuge. Sad smo bili skupa, a tren kasnije smo razdvojeni. Ba\u0161 poput \u017eivota samog. Tek kad smo ugledali bijeloplavocrvenog ukrajinca na nekih 3-4 sekunde, odahnuli smo svi. Ptica je iznad Li?kog polja, ajmo sad dalje mi pje\u0161adijo, sva sre\u0107a da nitko nema problema sa koljenima. Taj dio puta budi u meni zavist prema Dariu. Pozitivnu zavist. \u010dovjek je prohodal cijeli Velebit, a ovih 22 km u jednom smjeru je samo minijatura prema cijelom njegovom putu. Krajolik je neopisiv. To je najbolji opis. Zato imam fotoaparat. U\u017eivam. U\u017eivamo. Vidi se. Osjeti se. Hodamo i hodamo, a predivne velebitske vizure bude u meni \u017eelju da taj dan nema kraja.
\nKulminaciju inspirativnosti ovim krajolikom na kraju dana donosi Badanj, ?iju uspomenu na jednu, ne tako davnu velebitsku no?, nosim duboko u ladici sje?anja. No, nismo ga stigli ispenjati, \u0161teta, dan je prekratak. Pozdravljamo velebitske ljepotane i spu\u0161tamo se prema Medaku gdje na\u0161 \u010deka Toomy sa kombi?em.<\/p>\n
Vrlo brzo mi je postalo jasno da je ova avantura svojevrsni test mene samoga. Puno sam razmi\u0161ljao da li dati prednost planini ili dobrim ljudima oko sebe. Na svojim samostalnim lutanjima, do\u017eivljaj planine je neopisiv, i postaje zarazno oslu\u0161kivati ti\u0161inu oko sebe. No, ima li ljep\u0161eg do\u017eivljaja kad nisi sam u planini, okru\u017een istomi\u0161ljenicima, prijateljima nadasve. Veliko je to bogatstvo kojeg sam sve vi\u0161e svjestan, jer sat otkucava sve br\u017ee i br\u017ee. A toliko toga je jo\u0161 pred nama. I zato, hvala vam prijatelji, hvala ti planino.<\/p>\n
\nSretan Bo\u017ei\u0107 i Berg heil!<\/strong><\/p>\n<\/blockquote>\n
Hvala organizatorima izleta na anga\u017emanu, te profesionalnom odabiru rute prilago?ene psihofizi?kom stanju skupine.<\/p>\n
F3<\/p>\n
\r\n\t\t
\r\n\t\t\t\r\n\t\t\t\t<\/div>\r\n\t\t\t\t