Zimski Schillereck-Hochsengs 13.12.2015. / 1.st try

05:45, nedjeljno jutro na odmorištu Sankt Pankraz (532), Austrija. Pijem vruću kavu ?udna okusa u toploj kabini svojeg putuju?eg doma. ?udnu zato jer imam upalu grla. A imam i kopfšmercen, zadnja dva radna tjedna su me psihofizi?ki rasturila na sastavne dijelove. U glavi vrtim po ne znam koji put plan moje rute do Schillerecka (1748) pa dalje do Hochsengsa (1838) i spust preko Uwe Anderle Biwka nazad. Sam. Imam cijeli dan na raspolaganju. Zimski dan.

06:40. Na startu odmah ignoriram sve ja?u glavobolju i odlučim više ne misliti na istu. No, ritobolju nema šanse ignorirati kad sam se rastepel po ledu, ja na jednu a štapovi na drugu stranu. Dobro je, nikoga nema da umre od smijeha. Ti vrapca, lijepo je počelo. Ajde, najgore je prošlo, asfaltirana cesta ispada najopasniji dio ovog izleta u Alpe, ajmo sad malo planinariti.

Negdje oko 10 izbijam na sedlo (1450) kod radio stanice. Ima snijega koji je poluzale?eni. Vjetar poja?ava i nije više mala dosada koja se rješava onom smiješnom wind stoper kapicom. Stoga navla?im kapulja?u, a zatvara? zimskog soft shella derem do brade. Sporiji sam nego ljetos 30 min. Baš me briga, glumim profi fotoaparaterca zavaravaju?i glupi small senzor mojeg Samsunga, koji baš svaku sliku skuri na auto modu u nedostatku dobrih uvjeta. Kužim, nije mu lako, kao da zna da nije dostojan ovjekovje?iti panoramu mo?nog Totesgebirgea pod jutarnjim poluobla?im nebom. Sa neodoljivim Klein Prielom u prednjem planu.

Snijeg je sve dublji, sve zale?eniji, ali tek ispod 10-20.cm. jučer je napadal friški na zale?enu plohu i to me tjera da montiram dereze jer osjećam skliz pod nogama. Na putu prema starom znancu Schillerecku, susrećem dvojicu austrijskih planinara, tj. trka?a koji su skoro opali na rit kad su ?uli od kud sam, kaj planiram. Ja, ich bin kroatische lkw fahrer. Onak šokirane nudim ih ?varkima. Pravim doma?im. Odbijaju. Govore mi da su tragovi samo do Schillerecka i da su na mojem mjestu, ne bi išli dalje od njega. Radi zapuha. Pa, dragi moji, niste na mojem mjestu, ali hvala na informaciji. Serwus…

Schillereck prolazim brzinski jer polulijevo u daljini sljede?i vrh me neodoljivo privla?i. Hochsengs. Zove me. Ali između je ponor, doslovno. I daljina. Znal sam to, vidi se ta velika rupa sa autoputa. Ništ, spuštam cape na pete, zapikavam špice čim dublje da ne bi isprobaval zaustavljanje cepinom. Sa 1748 na cca. 1550 i onda opet prema gore na cca 1750. No, na tom ponovnom usponu ravnam se samo po gps-u, markacije su negdje duboko ispod. Nekih 50-80m visinske penjem the wall, fakat je strmo, sigurno sam fulal stazu. Zapikavam one vragove ko lud, jer iznad leda je spomenuti friški snijeg, i ako dovoljno ne zapi?iš, letiš braco. Ubijam se, svakakve misli prolazim sam sa sobom, nema onih mojih alfa Mambi da donesu odluku. Vjetar i tragovi papkara mi pokazuju put.

Sad već postaje ozbiljno, upadam do pasa kroz nisku borovinu. Vidim jasno križ na Hochsengsu, imam još cca 30. min. Si siguran Frenki? Prolazim jedan teži dio da upadnem u drugi još teži. Sedlo na 1750 m. je jedan veliki zapuh. Pokušavam lijevo. Desno. Ravno. Prek borekof. Ovom potonjom varijantom čak uspijevam zakora?iti 3.koraka i onda mi dereza zapinje za granu .Osjetim pritisak na gležnju. Padam cijelim tijelom u duboki zapuh. sreća da se dereza u padu oslobodila grane. Pipam se, cijeli sam. Vjetar divlja. Vadim mob. pogledavam gps, fulal sam, trebalo je dolje niže po rubu. A zakaj nemam krplje? Pferd jedan. Više nikad zimski uspon bez reketof. Nema šanse da riskiram više. Aj mast go bek, fak… a tak sam klous…

13.20. Okret nazad. Odustajem od Hochsengsa. Danas. Samo danas. Drugi put me čeka. Opet spust u ponor, opet zapikavanje petama, opet uspon na Schillereck. Iako u meni sve urli?e, ne priznam rezervu. Dok zapikavam led prednjom stranom imam osjećaj da mi ove vražje tvrde la sportivke trgaju nokte na nožnim prstima. Usput se divim odsje?enoj sjeveroisto?noj stijeni Schillerecka pod kojom otkrivam špilju. No vidiš, govorim svojem egu, da si ispenjal Hochsengs i spustil se na kontra stranu, sad ne bi špilju otkril. Ponovno na 1748 m. drugi put danas ali iz kontra smjera. Ajde, nije loše, evo razloga da se sa svetom zastavom selfam na vrhu. Nisam sam…nikako…svi dobri ljudi su u mojoj ispunjenoj duši… a jedna od njih nestrpljivo čeka poruku pa je vrijeme da se krene u lov na mobilni signal.

Oko 17.30 sam kod kamiona. 24km je pod nogama, 10h i kusur su me nosile na nemaloj vis. razlici, hvala im. Pogledavam u onu tamnu sjenu koja se nadvila iznad parkirališta. Sengsengebirge. Smiješak mi prolazi licem…uskoro se opet Vraćam gore…prvom prilikom, aj promis maj self..

Frenki

[mudslide:picasa,1,hpk.chrne.mambe,6231008815738310257]