Vinski vrh 26.07.2009.
Iako su nedjeljna popodneva često snena, kao posljedica obično preobilnih obroka, s vremenom smo nau?ili da je najbolje u startu otrgnuti se drijemu, istr?ati van, zgrabiti bicikl, javiti ekipi i krenuti u novu avanturu.
Ovog vikenda su “gla?enje punih trbuha” bicikliranjem po pristupa?nim i manje pristupa?nim terenima zamijenili Dario, Igor, Toomy, a pridružio nam se i prijatelj Sandro koji Također gaji ljubav prema usmjeravanju u nepoznato.
Sastali smo se oko 15h te nakon kra?ih konzultacija utvrdili pravac i rutu, odabravši Vinski vrh kao međustanicu za okrijepu na našem krugu. Ubrzo nakon polaska, penju?i se strmim brijegom prema Brusni?kim Hrvatima, susrećemo našeg Frenkija sa svojim sinovima Frenkijem i Juricom koji Također vrijedno bicikliraju kako bi i njih dvojica jednom mogli postati prave Mambe. Vjerujem da na to nećemo dugo čekati jer su dečki ko od stijene odvaljeni iako njihove godine to nikako ne bi dale naslutiti.
Jedan dio vozimo zajedno, no ubrzo nam se putevi razilaze jer je za nas krug tek po?eo, a oni su ipak još mrvicu premladi da bi im priuštili torturu koju smo namijenili sudionicima ove rute 
. Tata Frenki nas pak ispra?a polucmizdravim pogledom i sa o?itim žalom u srcu što ne može istovremeno biti na dva mjesta jer ipak je i on Mamba te bi najra?e i sam kasnije pišao suženo po povratku doma, no ovaj put mu se želje nisu mogle u potpunosti ispuniti. (Vjerojatno je zato nešto kasnije išao loviti stršljene, a rezultat te utakmice je ispao 1:0 u ubodima, naravno, za stršljene. Tek u produžecima je Frenki ipak nadmo?no prevladao hordu lete?ih predatora 
)
Tajnom prečicom se spuštamo prema Lonjskoj dolini gdje smo se nadali okrijepi kod Hrkija, no kako ga nije bilo tamo, nastavili smo preko Mrzlog vrha prema Š?epanju, gdje se ubrzo nakon crkve odvajamo s poznate asfaltirane ceste na makadam koji nas vodi uzbrdo kroz pitoreskni zaseok. Uvijek je lijepo vidjeti da još ima mjesta gdje je vrijeme stalo i gdje ne caruju žurba, stres i nezasitnost materijalnim stvarima. Probijaju?i se tako preko puteva, polja, puteljaka, šume i niskog raslinja, izbijamo na obod brda na ?ije su obje strane zasa?eni mladi vinogradi, a ispred nas se ukazuje impresivni objekt vinarije Vinski Vrh.
Parkiramo pile, divimo se arhitektonskim rješenjima i kombinacijama drva i kamena te odlučujemo predahnuti uz idealno ohla?enu litru i vodu, što nas okrepljuje i ponovo puni baterije za nastavak puta.
znajući da je najteže za nama, spuštamo se prema Trgovišću, pa kroz Krapina selo prema Budinščini odakle nas samo 19km dijeli do doma. Povratak je protekao relativno brzo uz još jedno tankanje Igorove bicikl-flaše, te smo u Marof dokrstarili oko 19h.
Ruta je sama po sebi bila vrlo zanimljiva, što zbog odličnog vremena, što zbog prekrasne prirode, ali ponajviše zbog odlične ekipe. Ukupno se okrenulo 40ak kilometara, no visinski profil u galeriji prikazuje zašto kilometraža nije uvijek referenca težine puta.
[mudslide:picasa,0,ChrneMambe,5363038538829012241]
