Lijepom našom oko Šibenika

Moje prvo pravo obiteljsko ljetovanje s Marinom i Jakovom proteklo je prvenstveno u prilagođavanju svog našeg vremena našem četveromjesečnom sinu. Na putu i na kompletnom boravku bio je super, jedino neke posebne vratolomije tipa planinarenja nisu dolazile u obzir. Ljetovali smo u hotelskom naselju Solaris i bili smješteni u hotelu Jakov. Naselje je jako zgodno za djecu, s mnogo prostora za šetnju i igru, a i plaže su super.

Ipak smo uspjeli napraviti i dva atraktivna izleta o kojima Vam želim napisati nešto više, kako bi i Vi kada ste u prilici mogli posjetiti te lokacije…

Prvi izlet je bio na tvrđavu Sv. Nikole, koja se nalazi otoku Ljuljevcu, uz jugoistočnu stranu  ulaza u kanal sv. Ante, tj. na morskom ulazu prema Šibeniku. Ova tvrđava me posebno fascinirala prošle godine kada smo pored nje trajektom putovali na Kaprije. Znana je i svim nautičarima koji su plovili i plove Šibenskim kanalom.
Pošto sam na detaljnoj karti Šibensko – Kninske županije vidio da se od Solarisa do kanala sv. Ante može autom odlučio sam malo istražiti to područje. Tu se nalazi i nekoliko uvala, a šetnjom tim područjem vidio sam da je otočić Ljuljevac nasipom spojen sa kopnom, jedino treba izbjegavati dolazak plime jer ga onda more pokrije.
I nešto o samoj tvrđavi :
Tvrđava sv. Nikole sagrađena je sredinom 16. stoljeća na otoku Ljuljevcu. Dobila je ime po benediktinskom samostanu sv. Nikole, koji se nalazio na otoku, ali je zbog gradnje tvrđave morao biti srušen. Ideju za gradnju utvrde na otočiću Ljuljevcu dao je 30. travnja 1525. godine venecijanski kapetan Alojzije de Canal, zapovjednik postrojbe od četiri galije koje su pazile na sigurnost plovidbe ovim dijelom Jadrana, kako bi se grad Šibenik moglo što bolje utvrditi i osposobiti za obranu od Turaka, koji su ga željeli zauzeti.
Tvrđavu je projektirao i sagradio čuveni venecijanski arhitekt i graditelj Hyeronimus di San Michaele. Već 1540. godine, iako nedovršena, bila je spremna za uporabu. Više puta, arhitekt je dolazio u sukobe s vojnicima koji su željeli da tvrđava bude praktična i jednostavna, te ih nisu zanimale njegove umjetničke i estetske zamisli. Ipak, on je dio svojih zamisli uspio provesti u djelo, pa je tako nastao i prekrasan ulaz u tvrđavu. Praktična vrijednost ove utvrde dolazila je često u pitanje.
Bila je naoružana s 32 topa, no 1572. godine procijenjeno je da bi pucnjava iz topova, osobito onih smještenih u unutrašnjosti tvrđave, nanijela više štete nego koristi. Uslijed detonacije došlo bi do urušavanja svoda utvrde. No, njezin impozantan izgled i veličina pokolebali su i najmoćnijeg neprijatelja da pokuša ući u grad Šibenik s morske strane.
Na Mediteranu postoje još dvije tvrđave ovoga oblika: jedna je na otoku Malti, a druga je u Veneciji i ime joj je sveti Nikola.  Svakako treba posjetiti.
Drugi izlet bio je na područje nacionalnog parka Krke, ali na njegov srednji dio gdje je smješten otok Visovac.
Do Visovca se dolazi tako da se krene cestom prema Drnišu i u Pakovom selu skrene prema Drinovcima i dalje prema Visovcu. Sveukupno od Šibenika ima 40 kilometara. Već sama vožnja ovim područjem predstavlja posebni doživljaj. Posebno prolaz preko kanjona rijeke Čikole gdje je i s jedne i druge strane spust cestom od 18 %.
Franjevački samostan Majke od Milosti i crkva Gospe Visovačke na otočiću Visovcu ne pripadaju prvorazrednoj arhitektonskoj samostanskoj baštini u Hrvata, ali sjedinjeni s krajolikom ubrajaju se u posebno vrijedne ambijentalne cjeline . Samostan, crkva i otok Visovac i Visovačko  jezero prirodna su, kulturna, povijesna i duhovna cjelina. Osim toga franjevački samostan na Visovcu posjeduje značajnu arheološku zbirku, manju etnografsku, zbirku crkvenoga ruha i posuđa, te bogatu knjižnicu s desecima vrijednih knjiga i inkunabula, a posebno mjesto ima zbirka turskih isprava (fermani i hatišerifi) od kojih su neki od samih sultana. U Crkvi Gospe Visovačke nalaze se vrijedne orgulje.
Franjevci su na otok Visovac došli 1445. godine i započeli gradnju svog prvog samostana dozidavanjem i pregradnjom ranijeg objekta od kojeg su danas sačuvani stupovi s lukovima klaustra i krune bunara. Iste godine franjevci su iz Bosne na otok donijeli i čudotvornu Gospinu sliku, pa se pretpostavlja da je širenje pobožnosti redovnika i puka prema Gospi Visovačkoj vezana za tu sliku čiji original nije sačuvan. Samostan je proširivan i dograđivan 1708., 1715, i 1724. godine. Oko 1741. godine dovršeno je novo krilo samostanske zgrade, a današnji izgled samostan je dobio nakon temeljite obnove 1905. godine.Za one koji imaju vremena svakako naputak da kada se već u tom dijelu NP – a Krka produže i do obližnjeg Roškog slapa, a i dalje gornjim tokom rijeke Krke prema Kninu (ima brodić).

A na kraju ljetovanja ipak je pala i jedna hobotnica. I to usred Solarisa. Kad jednom postaneš lovac zauvijek ostaješ lovac.
I tako su moje planinarske cipele ovaj GO provele u bunkeru auta, ali njihovo zadovoljstvo uskoro dolazi.
D.K.

 

You may also like...