Start biciklističke sezone 2010.

05:45 AM Iritantan zvuk melodije na budilici. Ustajem iz kreveta i teturajući odlazim u kuhinju, tražim mineralnu. Iskapljujem preostalu tekućinu iz boce, kroz glavu mi prolazi:”Uf, pa kak bum u ovakvom stanju zdržal pentranje na Ivanščicu?”.
Ništa, brzinsko pranje zubi, umivanje, još jedno kolutanje očima kad se vidim u ogledalu, oblačenje, trpanje preostalih stvari u ruksak i izlazim van. Na vratima me dočekalo sumorno i prohladno jutro, maglovito. Palim auto i jurim na već legendarno mjesto sastanka, u kao i uvijek originalno vrijeme. ”Prestige, 06:47”.
Dolazim na vrijeme, a kad tamo imam kaj za vidjeti. Goran, Dario, Toomy i Matija. Opa, ovo bi moglo biti super. Ulazimo u kafić i dajem im na znanje u kakvom sam stanju. Uvjeravam ih da za moj mamurluk ima opravdanih razloga (kao što je krštenje djeteta npr). Oni klimaju glavom i kao pravi muškarci koji su nebrojeno puta iskusili isto daju mi podršku i suosjećaju. Popijemo čaj (bljak), sjedamo u Goranov autobus i krećemo prema Ivanščici.
Parkiramo auto, oblačenje, popravljanje opreme. Matija vadi čokoladu što mu je draga spremila za put, uzimamo svaki po kockicu – ja isto, što ce se pokazati kobno jer moj želudac nije baš bio oduševljen tim postupkom. Krećemo korak po korak, razgledavajući stare kleti i gorice. Ubrzo ulazimo u šumu, Toomy traži markacije (da bi ih mogli izbjegavati), Dario se igra s novom igračkom (uči za službenog kamermana našeg Kluba). Goran, Matija i ja malo pričamo, no svatko si je našao neku zanimaciju ili je u svojim mislima.
Uskoro izlazimo iz magle i počelo nas je grijati sunce, što nas natjeralo na skidanje odjeće. Put prema vrhu je prošao u trenu, što pripisujem čestom zastajkivanju i gledanju stvarno čudesnih prizora prirode. Nakon kratke okrepe u domu, krećemo natrag. Pošto smo kasnili sa vremenom odlučujemo da se spuštamo istim putem kojim smo i došli. Silazak protječe u ugodnom čavrljanju i tračanju onih koji se nisu odazvali :-).
Sjedamo u auto i Goran nas dostavlja u “bazu”, gdje nas čeka još jedna prekaljena Mamba Frankie koji nažalost nije mogao s nama jutros. Ipak to ga ne sprječava da nas počasti omiljenim pićem našeg društva – pivom “Velebitsko”. Nakon kratkog razgovora odlazimo kućama…
Ulazim u kuću, s vratiju vidim ženin pogled sa čudnim sjajem u očima, sin trčeći iz sobe dolazi do mene i baca mi se oko vrata i kaže: ”Tata, volim te najviše!”. Savršen dan…

bajk-spring

Dugo nam je trebalo, ali evo nakon proljepšanja vremena i nekoliko individualnih ruta, u nedjelju, 28.03. startala je i biciklistička sezona Chrnih Mambi. Od ove godine biciklistički tim jači je za jednog člana, Cvajtu koji se priključio Kona klubu unutar Mambi..

Za cilj prve ovogodišnje rute odabrali smo seosko domaćinstvo Crnko II, smješteno na Velikom vrhu iznad Kelemena. Na startu se okupilo 5 Mambi, uz već spomenutog Cvajtu tu su bili i Goran, Toomy, Igor i Dario (op, – ja). Put nas vodi prema Lužanu (kroz Presečno), gdje se odvajamo s glavne ceste i malenim puteljcima probijamo prema Varaždin Bregu. I na svakom raskršću čekamo Igora, koji definitivno treba prave pripreme kako bi mogao sudjelovati u ovakvim bajk avanturama.

Ovakav nažalost ne može na nikakvu ozbiljniju rutu, ali sad je bar uvidio svoje kapacitete, pa će to i ispraviti. Samo to neka bude čim prije. Laughing

Ruta nas dalje vodi spojem makadamske ceste iz Lužana na Varaždin Breg, a odatle dalje prema Vrtlinovcu. Ruta je prava istraživačka, ovo je kraj koji još nismo prolazili, pa na nekim mjestima imamo pogrešna skretanja i vraćanja. I to obično uvijek kad bi ispenjali neki nepotrebni uspon. Okrepa kod Crnka liječi sav naš umor i teškoće, te krećemo dalje prema Martinkovcu i vili Bregović, gdje naš prijatelj Ljubo odmara pod proljetnim suncem (nismo ni mislili da nešto radi). Kušamo i njegovo vino i nakon toga produžujemo kroz Varaždinske toplice i Ljubeščicu do Marofa.

Sve u svemu predivno iskorišten prvi biciklistički dan Chrnih Mambi u 2010. godini.

D.K.


You may also like...