Biciklom po Dugom otoku – Ljubo – ARHIVA
Ako je čovjek išta pametno izumio na ovoj kugli zemaljskoj onda je to sigurno njegovo veli?anstvo BICIKL.
Dokaz tome su danas fascinantne brojke rekreativaca, sportaša amatera i profesionalaca, te dakako obi?nih gra?ana koji svakodnevno odlaze na posao, u školu ili obavljaju dnevne obaveze.
Svatko od njih, s velikom voljom i ljubavlju, dnevno gazi taj mali prekrasni stroj i po više desetaka kilometara. Kako nas svakodnevne obaveze melju, teško smo mogli uskladiti termine za zajedničko uživanje u prirodi i krajolicima dragog nam kraja, te se ideja da odemo zajedno na višednevno druženje sa našim ljubimcima jednostavno morala roditi.
I RODILA SE.
Kako moja malenkost voli švrljati po zemljopisnim kartama i destinacijama (što u mašti, što u stvarnosti) dao sam prijedlog: IDEMO BICIKLIMA proći DUGI OTOK.
Naravno, i prije nego je prijedlog bio iznesen, sve su ruke bile u zraku u znak prihva?anja prijedloga.
A sada malo o tome kako je sve to skupa izgledalo.
Krenuli smo u petak 14. 10. 2005. u 10 sati sa dva osobna automobila put Dugog otoka.
Prva stanka Karlovac (kupovina fasunga u Kauflandu).
Dame, obratite pozornost na ovo: ?etvorica najpametnijih sa 600 kn zajedničkih novaca ide u kupovinu.
Rezultat nabavke u vrećicama izgleda ovako:30 dkg mesnih artikala,
A ono je bilo u Li?koj kapi rezultat: nema svježe janjetine, idemo dalje.
Ali samo dva km dalje EVO JE. Tu ne bi iznosio pojedinosti jer je stvarno je bilo grozno za gledati kako se to jelo i pilo. Lovio me strah da se tu završava naša avantura.
Međutim muškarčine nikad ne odustaju.
Kako je janjetina bila prili?no zasoljena, do Zadra (našeg cilja kopnenog dijela puta), nestala je kompletna tajna zaliha PANA. Naravno za vrijeme vožnje.
U Zadar stižemo u 15:30 sati, kupujemo karte za Vladeka (trajekt Zadar: Brbinj D. O. )
Vožnja ugodna, krasno vrijeme, fotoamateri Počinju svoje seanse.
Dolazak u Brbinj u 18 sati, vožnja
Da ne bi naši ljubimci bili zakinuti lupili smo i
No? sa petka na subotu bila je u znaku djelatnika sa pilane iz Novog Marofa i Kneginca.
Subota 15. 10 05. 7:30 Buđenje, Marek dijeli medova?u, naravno svima u krevet, peku se jaja koja nismo kupili, obla?i se oprema (stvarno smo u tome skromni, osim Štefa koji je izgledao kao Lance Armstrong, sa opremom vrijednom cca 1000 E ).
Mislim da se to vidi sa fotografija.
Cilj: najjužnija to?ka otoka – jezero Mir.
Vožnja je više nego lijepa, bez automobila, sunce, toplo, nema vjetra, raj, raj i 6 anđela.
Oko 11 sati sputamo se u mjesto Luka, odmor na športskom trgu veličine
Nastavak prema Saliju, razgledavanje mjesta, susret sa dvije slovenske biciklistkinje (nismo jedini koji nosimo virus ludosti), razmjena nekoliko riječi, iskustava i pogleda, te pokret prema krajnjem cilju subote: parku prirode Telaščica te jezero Mir. Dolazak oko 13 sati, ručak (karlova?ko i nešto od onih 30 dkg mesa iz Karlovca), kupanje, slikanje na stijenama, druženje sa poslovnim partnerima (magarcima sa slika) te kratak odmor od cca 45 minuta.
Djelatnici sa pilana ovdje hvataju kratak san. Lokalni lovo?uvar oderao nas je za 150 kuna (nekakve ulaznice).
Povratak oko 14:30 vozimo brzo, bez prekida do uvale Samo?a na južnoj strani Dugog otoka, silazak po makadamu do plaže (Lance Armstrong lije suze nad svojim biciklom koji će se oštetiti na takvom putu), skidanje i skok u more.
Samo mi i morske nemani. Neopisiva ljepota, mir, tišina i pogled na pućinu. Svatko od nas nalazi svoj komad stijene i puta misli da lutaju do neba.
Povratak u apartman oko 19 sati, dočekala nas je riblja večera koju smo naručili od domaćina (šteta to sada moramo baciti sve kupljeno u Karlovcu).
Pranje i tuširanje (pravo prvenstva ide prema godinama pa samo Mladen i ja imamo tople vode ostali se smrzavaju ili se ne peru), molitva da nas djelatnici pilane poštede teškog no?nog rada i spavanje. Umor čini svoje. Ipak smo mi danas prevalili
Nedjelja 16. 10. 2005. Buđenje i doručak standardan, polazak oko 8:30 prema sjevernoj strani otoka. Krajnji cilj najsjevernija toka otoka Veli rat (svjetionik).
Vožnja besprijekorna, svi usponi se savladavaju bez ikakvih poteškoća, Exploreri (dječji bicikli koje voze Tomi i Čvrglin) prednja?e u tome, ali i u jaukanju zbog bolova u međunožnom prostoru. Mislim da razmišljaju o promjeni najvažnijeg dijela na biciklu – sjedala. Na svjetionik stižemo oko 10:30 sati sa malom avanturom traženja Mladena koji je uspio zalutati iz samo njemu znanih razloga.
Razgledavanje i slikanje na svjetioniku traje 45 minuta, te slijedi povrat sa zaustavljanjem u uvali nasuprot Božave. Tu bacamo zadnje kupanje, te krećemo put apartmana jer treba požuriti na trajekt koji kreće u 15:30. Na povratku rušimo sve rekorde (postotke uspona, brzine, vožnje bez stajanja i svih elemenata koje je mogao Štefof kompjuter na biciklu izračunati) A ima 137 funkcija. To Armstrong sigurno nema.
U 14 sati smo bili kod apartmana, spremanje, srećivanje troškova, (sada ipak ozbiljniji ljudi to uzimaju u svoje ruke) i polazak prema trajektu. Povratak je bio skromniji nego polazak (bez janjetine – samo grah u Borju), ali sa avanturom otu?enja društvene imovine. Naime pet li?kih borova (tzv. Li?ana promijenilo je mjesto boravka).
Sretan povratak u dragi na kraj bio je oko 23 sata.
Hvala društvu koje je prihvatilo moj prijedlog, dalo doprinos da se ona ostvari, i bez zamjere na tekst. Sve je u dobroj namjeri.
Poruka onima koji će se odlučiti na neto slično: ne šparajte na opremi, znači dobar bicikl, dobre majice, dobre biciklističke gaće, jakne, kape i sl. G. Štef Vam može dati uputstva.
Za kraj najvažnija stvar:DRUŠTVO JE DONIJELO I PLAN ZA DRUGU GODINU:
OSVAJAMO OTOK VIS!!!!!!! Samo neka bude zdravlja.
Tko sije misao žanje ideju,
tko sije ideju žanje akciju,
tko sije akciju žanje SUDBINU.
Pozdrav,
Ljubomir Bregović (zvani Ljubo)
Varaždin, 21. 10. 2005.
