Vukovar u srcu 21.-25.06.2012.

vukovar-2012-01

Rokovi pritišću, vrijeme je da se nekaj napiše, a pred mnom je još uvijek prazan komad papira. Sad znam kak je velikim piscima kad dođu u krizu :-).

No, da polako krenemo s osvrtom na ovu najnoviju avanturu. Prije par mjeseci dobio sam mail da se počinje s intenzivnijim pripremama, s tim da mi je u oči upalo ono da se tjera bicikl u brijeg i samo brijeg. Prvo pomisao je bila što će nam toliko brijega kad idemo u ravnu Slavoniju. Znao sam da će ruta ići preko Kalnika, pa još malo Papuka i Psunja, al nisam tome pridodavao toliku pažnju. Koliko god sam psihički bio pripremljen za te brege,  zanimljivo je, kako je tvorac rute našao brege tam gdje ih uopće ne bi trebalo biti. Toliko o ravnoj Slavoniji…

Inače nije mi bilo na pameti da seciram detaljno dane i događaje koji su slijedili, nego bih izdvojio par stvari koje su mi se usjekle u pamćenje.

Prvi dan su obilježili makadam, komarci i nesnosne vrućine uz sparinjavu. Da ne bi stali samo na tome tu je i naš  Hrki  koji razmeće pivske flašice u pol 4 po noći.

Drugi dan osvrt opet na makadam, brege i nešto najbolje kaj nam se dogodilo na ovom putu je nagrada na kraju dana u obliku jezera Borovik. Užitak kupanja poslije svih napora je jednostavno neopisiv.

Treći dan nam se priključio i naš omiljeni vođa (kak to sjevernokorejski zvuči :-), što je pridonijelo podizanju  raspoloženja, a i logistika je bila neobjašnjivo efikasna, čak bih se usudil reći da su bili i pomalo dosadni :-). Izdvojio bih nezaboravno noćenje na obalama Dunava podno starog grada Iloka, koji je naprosto fantastičan!!! Nezaboravno zbog činjenice da je s druge strane bilo natjecanje pjevača amatera cajki do pol 5 ujutro sa zvučnicima okrenutim na našu stranu. Pa ti spavaj…

Zadnji dan bicikliranja je bilo više manje u revijalnom tonu, makar smo i taj dan prešli cca 80 km. Posjet Ovčari,  memorijalnom centru, groblju, bolnici, Mitnici i Trpinjskoj cesti. Sama ova imena koje sam nabrojao moraju u svakom čovjeku pobuditi duboke osjećaje. Ono što sam ja osjećao – ne može se to prenijeti na papir – ostavit ću to duboko u sebi.

Ovom prilikom bih zahvalio mladom gosponu Forišu, koji nas je, kao rođeni Vukovarac, proveo malo po Vukovaru, pokazao nam najbolje mjesta za klopu i općenito nas upoznao sa situacijom u rodnom mu gradu.

Nadalje, jednostavno moram spomenuti i dva dobra duha avanture Hrkija i Igora, koji  su, imam osjećaj, patili više nego mi i bez čije pomoći ne bi ova avantura bila tako dobra. Svaka čast dečki!!

I na kraju hvala Burazu, Gosponu i Prezidente-u što sam prošao nešto za što nisam mislio da ću uspjeti. Dečki, vi ste zaslužni kaj se sad držim ko puran!. Koga zanima nekaj više, nek si pogleda slike, ja bi sad trebal ići popravit si bicikl jer mi se nekak opet klači…

Živjeli!!!

Video je u nastavku, a u međuvremenu odvojite malo vremena i pogledajte fotke s rute u ovoj GALERIJI i na ovom LINKU, a GPS track je vidljiv ispod. Uživajte, mi jesmo!

[mudslide:picasa,0,hpk.chrne.mambe,5758689156778737217]

Vukovar-2012-najava-m

You may also like...