A Dream Within a Dream, 27.-28.01.2018.

Zalu?en sam, priznajem! Sanjam strme sjeverne stijene, snijegom zalijane kuloare i eksponirane uske grebene koji vijugaju bilom masiva. U glavi mi odzvanja škrip leda pod derezama i zvuk zabijanja cepina u ledenu koru nekog klasičnog zimskog alpinisti?kog smjera. Zažmirim i već na licu osjetim svježinu hladnog jutarnjeg povjetarca izmiješanog s finim prši?em dok se pored mene kotrljaju špekule leda, koje je tek izašlo sunce počelo osloba?ati od no?nih okova negdje tamo gore pri vrhu… osjećam ju… Prožima me potpuno! Predajem joj se… U carstvu sam Planine!

Izlaskom na plato fokusiram se na impozantnu stijenu u daljini. Širom otvorenih o?iju grabim kroz prostranstvo kamena, snijega i leda, upijaju?i svaki trenutak. Dišem punim plu?ima. Zastanem i čujem korake… Moj prijatelj je isto tu. Lijepo je zimsku priču podijeliti s nekim sli?nih svjetonazora. Nedostaju mi malo oni koji nisu ovdje, ali sjetu istog momenta zamjenjuje punina i zadovoljstvo koju pruža ova ?arolija oko mene.

U srcu Planine sam. Prolazniku iz podnožja izgledam tek kao neka mala crna to?kica u labirintu bijelih snježnih jezika koji se razvedeno spuštaju od vrha. Nestvaran i odvojen od svijeta, a opet to?no tamo gdje sam želio i trebao biti… Tu se suo?avam sa sobom! Tu ostavljam svoje nedoumice i strahove i nalazim svoj mir. Tu tražim i nalazim svoj Put. This is my church, this is where I heal my wounds… Uski greben vodi me do vrha. Ne kao konačnog cilja, već kao to?ke nakon koje nužno mora uslijediti spust… Ta život su i usponi i spustovi. Padove je ipak bolje izbjegavati. Pogotovo ovdje…

Skrivam se u sigurnosti sjene stijene sve dok se ne vratim u podnožje gdje odbacujem gvozdene pandže i prepuštam se opojnim zrakama sunca. I moj prijatelj je tu. Ne trošimo puno riječi. Tišina poja?ava dojam i naglašava mo? Planine. Uzimam sve što daje, a danas je iznimno darežljiva…

Tek što trepnem, nalazim se pod ulazom u smjer. Prvi smo u njemu tog dana. Polumrak je. Sunce još nije izašlo, ali znam da zacjelo ima tu namjeru. Podižem pogled, lednim alatom nalazim tvrdi snijeg i ponizno radim prvi gib prema gore, ostavljaju?i tek plitke ožiljke na ledenom plaštu. Nevidljiva linija vodi me od skoka do skoka, kroz kamine, pukotine i kuloare, ispod stupova i pored tornjeva sve do prve police. Uspravljam se dok hladnoću ledene podloge tek na trenutke poja?a nadolaze?i dašak vjetra. Sunce proviruje preko vrha dok uskim grebenom priječim ponad više stotina metara provalija. I moj prijatelj je tu. Zajedno nastavljamo razvedenim grebenom do isturene špice masiva…

Spuštamo se… No odjednom se javlja neki flashback i trenutak kasnije opet sam u smjeru. drugačiji je, širi i razvedeniji. Snježni ukrasi izmjenjuju se sa mozaikom stjenovitih freski sa svake strane. Nevidljiva srebrna linija i dalje me vodi… Podloga drži, napredujem bez poteškoća. Ne osjećam umor, sretan sam!

Sve ovo je nestvarno, vizure su neopisive, želim svaku od tih slika čim duže zadržati u glavi… Da me podignu kada padnem, da me razvesele kada bude teško, da me podsjete da je život vrijedan truda, da smire i one što će ostati iza mene jednom kada budem morao oti?i…

Oh, kakve li sam snove imao! Sanjao sam strme zalijane grape, sanjao sam tvrdi snijeg koji škripi pod zubima cepina i dereza, sanjao sam sunčani zimski vikend u Planini… Osvrnuvši se oko sebe u tom snu pronašao sam svoj dio fantasti?ne zimske bajke…

____

Vrta?a, sjeveroisto?na stijena
– Leva grapa, V/IV,50°/45°-45°, 350 m
– Y grapa lijevi krak, IV-/III, 45°/50°, 300 m

Begunjska Vrta?a, sjeverozapadna stijena
– Lenuhova smer, IV-,55°/40°-50°, 300 m

Begunjš?ica, sjeverna stijena
– Centralna grapa, III/II-III, 35°-40°, 200 m
– Smer Y, III/III, 35°-50°, 200 m

– Šentanski plaz, II-III, 500 m

____