Storžič, Kramarjeva grapa – 14.04.2018.

Oči su se same otvorile u 4:12, minutu prije zadanog alarma, nakon tek nekoliko sati sna u privremenoj limenoj sobi. U 4:57 opremljeni potpunom alpinističkom opremom za zimske uspone i spremni na sve grizemo strminu pristupa po plazovini sipara prema Kramarjevoj smeri. Oprezno procjenjujemo uvjete i vrlo smo zadovoljni utvrđenim stanjem podloge. Unatoč prognoziranom 3. stupnju opasnosti od lavina u KSA, sjeverna stana Storžiča je već splažena i kao takva relativno sigurna. Ako kreneš rano, naravno… Bolje je bilo teško poželjeti.

Neke stvari u životu zbilja vrijedi pričekati! Ispalo je da je ovo jedna od njih… Nismo prvi put ovdje i to nam ulijeva dodatnu dozu sigurnosti. Za dodatnu dozu entuzijazma pobrinula se gotovo savršena vremenska prognoza. Četiri godine i petnaest dana ranije upravo su vremenske prilike bile faktor koje su nas usmjerile na upoznavanje Petog žrela. Potajno smo se nadali da će nam Planina danas biti sklona, a da ćemo Peto žrelo ispratiti samo pogledom…

Koristimo vjerojatno zadnji dobar vikend u sjevernoj stijeni Storžiča. Skokovi Kramarjeve grape su još relativno dobro zalijani, no topli dani neumorno skidaju sloj po sloj leda i ustupaju svoje mjesto pod suncem izrazito krušljivoj stijeni.

Strateška mjesta otpenjavamo strateški. Nije ovo smjer za prvi dodir sa penjanjem grapa, ali za nekoga kome penjačke tehnikalije nisu strane, današnji uvjeti su zbilja fantazija. Teško je riječima opisati osjećaj kad se penješ kroz 600m vertikalnog labirinta koji je na najizraženijem dijelu strm izrazitih 75°, a podloga je fantastična. Toliko da vjeruješ da će i onaj 1cm špica dereza i cepina zadržati cijelu silu prebacivanja težišta. To je takav smjer. Jednostavno moraš vjerovati u to. Ne preporuča se početnicima.

Guštamo u svakom skoku i priječenju i prije nego smo se snašli – izlazimo na vršni greben za nešto manje od tri sata. Kako li je samo vrijeme proletjelo! Skoro da smo poželjeli sve ponoviti.

U 8 sati doručkujemo na 2132m nadmorske visine, uživamo u razgledima dokle pogled seže i razmjenjujemo iskustva s kolegom turnim skijašem. Vremenski uvjeti su nestvarni. Na dlanu je sve od dalekog Snežnika pa sve preko cijelog lanca Julijaca, Karavanki i naposlijetku KSA sa ove, stražnje strane.
Uskoro na vrh izlazi još jedan duo alpinista u zlatnim godinama i zavidnoj formi što nas još jednom podsjeća da godine zbilja nisu važne ako se znamo nositi sa njima. Ovo dvoje rasturaju u tome!

Iznenađeni što skidamo dereze, pitaju nas kakve su nam namjere. Ne treba ni spominjati oduševljenje na njihovim licima kad smo im objasnili da naš plan spusta ne uključuje hodanje. Ne ovaj put!

Ipak, sunce je jako i već prije 9 ujutro poprilično omekšava južnu padinu Storžiča. Vjetra gotovo da nema i u tom trenutku sam iznimno zahvalan na odluci da umjesto Scirocca, mjesto u ruksaku zauzme Skin. Ne vjerujem da bi u protivnom uopće bilo moguće poletjeti s vrha ove impozantne planine. Štoviše, bilo bi to vrlo opasno i pokušati.

Ipak – kažu da sreća prati hrabre, pa smo se i mi odvažno upustili u još jednu avanturu! I Planina nas je nagradila! Zbog specifične konstrukcije Skinovi se dižu na najmanji impuls i preuzimaju težinu pilota dižući je u najdražu nam dimenziju.

Oh kakav je osjećaj letjeti! Ali letjeti s vrha planine nakon netom ispenjanog smjera neizreciv je doživljaj!

Neke stvari u životu vrijedi pričekati. Tako ih znamo više cijeniti i uživati intenzivnije u njima! Penjačko letački projekti su primjer toga. Možda ne uspiju baš svaki put, ali svaki put kad uspiju – zadovoljstvo je neopisivo!

___

U 10:00 duboko iz podnožja gledamo sjevernu stijenu Storžiča… Uz mali Köstritzer keller bier nazdravljamo uspješnom pothvatu, preraspoređujemo opremu i odlučujemo kamo ćemo na letenje. Za one koji ga znaju iskoristiti, dan je ionako tek počeo…

___

Storžič, 2132 m,
Kramarjeva grapa (III / II-III, 600 m, do 75°, UIAA 4+),
Gliders: Niviuk Skin 16, Niviuk Skin 2 18