(Sjeverni Velebit – Lubenovac i Lom s okolnim vrhovima)
Kako je dobro imati 40 godina!!! I odlučiti za to počastiti ekipu u carstvu Velebita savršenim planom planinarenja, smještaja i na kraju okrepe. Bravo care!!!
E tako, oni koji su mogli i htjeli ulovili su savršeni vikend i krenuli, ovaj put petorica. Mjesto odlaska je Careva kuća na Begovači (1180 m), koja se nalazi tik uz cestu Krasno – Alan, na početku njezina kraka prema V. Lubenovcu, a ispod Begovačkog kuka. Kućom upravlja HPD Gromovača iz Otočca, čiji članovi su nam i predali ključ iste na njihovom druženju u Otočcu (šljiva je lijepo grijala….). Već standarni dolazak u Otočac završavamo hamburgerom na njihovoj tržnici i odlazimo prema Krasnom i dalje za Begovaču.
Sami smo u kući, pa koristimo sav komfor, smještavamo se u dvije spavaone, ložimo vatru u kuhinji i onda otkrivamo jedan novi Cuvée vina koje je namijenjeno našem tijelu u sprečavanju dehidracije tokom ovog vikenda. U petak su nam se malo širile zjenice sa svakim ispijenim gutljajom, ali nakon aklimatizacije vina na Velebitsko okruženje, u subotu smo samo zadovoljno treptali.
I subota, dan za akciju, i ujutro i popodne. Prvo onaj planinarski, dan nas dočekuje u magli koju bura počinje lagano rastjerivati iznad naših glava. Vozimo se šumskom cestom do Lubenovca – krške udoline smještene na samom rubu Strogog rezervata Hajdučki i Rožanski kukovi. A upravo su Hajdučki kukovi naš cilj za subotu i to kružna staza preko vrha Golubić (1650 m) i Kuka (1649 m). Ulaskom u šumu počinjemo i potragu za vrganjima kojima je šuma očito obilovala do nedugo, jer nailazimo na mnoge stare i neiskoristive. Ipak na kraju se u vrećicu stavlja i nekoliko dobrih kao planirani dodatak za večernju peku i nedeljnji doručak. Uspon ide bez problema stazom koja se više ne markira, zato jer se radi o strogom rezervatu prirode i uprava parka ne želi da se više penje na te vrhove radi moguće njihove devastacije. Uspon nam obilježava Knezovo znojenje i potreba za čestim presvlačenjem i jedna dionica staze koja je teže prohodna zbog srušenih jela koje je poharala bolest. Tu stazu zaobilazimo s desne strane, bez obzira na neke savjete da to treba odraditi s lijeve strane. Pa zašto bi slušali savjete kad je s nama sve vredu.
Dolaskom na greben počinjemo doživljavati prave udare bure koja se bori protiv magle i niske naoblake koja obavija vrhove obližnjih Hajdučkih kukova. Navijamo za buru, ali tek dolaskom na vrh Kuk počinju se otvarati vidici na okolno prekrasno područje. Šteta, ali i magla ima svoje čari i doprinosi mističnosti ovih stijena….. Spuštamo se prema Lubenovačkim vratima i nakon ručka vijećamo o daljnjim planovima. Zaključujemo da bi uspon na Vratarski kuk predugo trajao za cijelu ekipu, a razdvajanje ne dolazi u obzir na ovakvim avanturističko-gastronomskim avanturama u koje je prerastao naš jesenji Velebit. Znači ide lagani spust prema Lubenovcu, obilazak zatvorenih pastirskih stanova i povratak na drugi dio izleta, gastronomske delicije u Carevoj kući. A tu Toomy i Cvajo preuzimaju stvari u svoje ruke i oduševljavaju nas u pripremi peke, pa malo roštiljćića, domaćini kuće pokazuju nam kako se fino može pripremiti gljiva jelova rujnica, a i vino se popravilo u odnosu na petak. Sve u svemu prekrasno druženje u subotnju večer u srcu Begovače, bez signala mobitela i pod carstvom zvjezdanog neba.
Nedjelja je dan planiran za povratak, ali avantura se ne preskače. Bio bi grijeh prerano napustiti ovakvo mjesto, pogotovo što se budimo sa zrakama Sunca i bez magle koja nas je obavijala većinu subote. Plan je odlazak u Lomsku dulibu i penjanje na vrh Veliki Rajinac (1667 m). Veliki Rajinac je vrh nasuprot najvišeg vrha Sjevernog Velebita – Malog Rajinca (1699 m). E a sad zašto je mali veći, a veliki manji, do sad još nismo saznali. Kombi ostavljamo zajedno sa Knezom kod Lugarnice i ponavljamo avanturu iz 2010. godine – uspon na vrh bez markirane staze, sami tražeći najpovoljniju opciju uspona, ili opciju s najviše plezanja po brojnom kamenju. A vrh nas časti sa predivnim pogledom, nadoknađujemo dvostruko sve ono što nismo vidjeli u subotu. Osobno pogled s Velikog Rajinca za mene je jedan od najljepših na Velebitu. S jedne strane Jezera I zavižanski vrhovi, preko puta Hajdučki kukovi, s druge strane Veliki Kozjak, a u daljini Bačić kuk, Prikinuto brdo….Fantastično, odmah se javljaju neke druge ideje bauljanja ovim krajevima. A za spust odabiremo još malo stjenovitih detalja na kojima bi na nekim mjestima i uže čist dobro poslužilo. Sve u svemu uživancija uz još nekoliko potvrdnih izjava da je s nama sve u redu.
Kod lugarnice nas čeka Knez sa brojnim informacijama o prošlosti i sadašnjosti Lomske dulibe, koje je pokupio od usputnih prolaznika dok je čekao nas par planinara. I to je to, idemo doma.
I tako, još jedan 40-ti rođendan je obilježen na jesenskom Velebitu i sad primamo prijave za slijedeći. Izvolite….
D.K.
Track Dan 1
Total distance: 10348 m Max elevation: 1664 m Min elevation: 1271 m Total climbing: 894 m Total descent: -899 m
Track Dan 2
Total distance: 3445 m Max elevation: 1676 m Min elevation: 1247 m Total climbing: 496 m Total descent: -465 m
