U zadnjih par mjeseci i nije baš bilo previše „pravog“ planinarenja i upravo zbog toga uspon na krasoticu Kamniških Alpi – Ojstricu budio je u meni želju da se krene i da se ponovno malo isproba kamen, stijena, uživanje u gorskim vidicima, ma sve ono pozitivno zbog ?ega se ?ovjek voli vratiti na ovakva mjesta…
U petak smo stigli do Logarske i kod pansiona na Razpotju ostavljamo vozilo, te žustro kre?emo prema ko?i na Klemen?i jami. Do tog odredišta stižemo vrlo brzo, za nekih 50-ak minuta. U okruženju prekrasnih planinskih vrhova ve?eramo i popili smo Laško pivo, a novi nas doma?ini (svaka im ?ast, dobri su!) ?aste rakijicom od koprive. Obradovali smo se i kad smo saznali da ?emo no?iti u praznom skupnom ležiš?u, dok su druge dvije sobe popunjene. Rekli bi neki; aa-eee…nažalost nismo mi takve sre?e! Prije odlaska na odmor stigla su dva „plezalca“. Ispo?etka smo se trudili odgonetnuti njihov jezik, a govorili otprilike ovak; mtodrdrttheg…ghmmm…ghmmm… Još smo primijetili da su u sobu stigli u gojzericama, a na spavanje su se uputili u odje?i u kojoj su valjda boravili cijeli dan (možda i više dana), onak znojni i smrdljivi – baš prekrasno! Da bi pri?a bila potpuna važno je re?i i to da skoro cijelu no? nismo spavali zbog hrkanja, piljenja, rož?enja i ne znam kakvih sve nemogu?ih turbulencija nastalih iz iskrivljenih, slinavih dišnih putova ovih naših sustanara. Ne ponovilo se, nikad i nikom više!Ujutro, nakon izlaska sunca i pogleda na prekrasne alpske vrhove koji nas okružuju, jednostavno se vrati motivacija i dobije se snaga za dalje. Poslije kratkog doru?ka po?inje naša misija. Kre?emo preko šumskog dijela, mješavine crnogori?nog i bjelogori?nog drve?a. Put nas vodi dalje uz okomite stijene, te nudi izlaske na prekrasne vidike, sve dok ne stignemo do razpotja. Desno nam ostaje put kroz Škarje, a mi se odvajamo za Kopinškovu pot. Slijedi proboj preko Škrbine, gdje nam poglede mame Krofi?ka i sjeverna stijena Ojstrice. Malo zatim stavljamo pojaseve i komplete za osiguranje, te po?injemo uspon po ?eli?nim klinovima i sajlama. Taj dio predstavlja stvarno pravi doživljaj. Ve?i dio ferate može se prolaziti i bez osiguranja, ali smo putem nabrojili dosta razloga koji su išli u prilog o?uvanju vlastitog života, pa smo zaklju?ili ?emo ovaj put ipak i?i po (ne)pisanim pravilima. Prema vrhu poja?ava i vjetar, a svakim korakom se sve više penjemo. Malo prije vrha otvara se prekrasan pogled na kompletnu Logarsku dolinu. Prekrasno i prelijepo. Nakon kratke pauze i reda slikanja prolazimo posljednji strmi uspon i stižemo na sam vrh.Ojstrica. Vrh je na visini 2350 metara, a ime je dobila po svom oštrom, piramidastom vrhu – šiljku koji strši nad okolnim dolinama; Logarskom dolinom, dolinom Korošice i nad Robanovim kotom. Sjeverna stijena Ojstrice pada gotovo 600 metara duboko prema Logarskoj dolini i s nekoliko “plezalnih” smjerova pravi je izazov za mnoge penja?e (tko zna možda jednog dana..). Prekrasan pogled na Planjavu, Tursku goru, na Rinke, Mrzlu goru, Skutu… sve prema Austriji…neprocjenjivo… Na tome zavidim pticama (?avke) koje su svako malo na ovom mjestu. Samo rašire krila i ve? jedre i uživaju nošene vjetrom.
Za spuštanje smo odlu?ili i?i varijantom ?ez Škarje, nešto malo manje zahtjevni put od uspona, ali opet puno duži, tako da nam pri povratku trebalo skoro dva sata. Kod Klemen?e jame ispijamo zaslužene pivice, pozdravljamo sveprisutne i razmišljamo o mogu?im novim izletima u ovaj dio prirode…jer priroda ne radi ništa uzalud…