Ojstrica – Kopinškova pot, 24.-25.08.2012.

Ojstrica-2012-2

U zadnjih par mjeseci i nije baš bilo previše „pravog“ planinarenja i upravo zbog toga uspon na krasoticu Kamniških Alpi – Ojstricu budio je u meni želju da se krene i da se ponovno malo isproba kamen, stijena, uživanje u gorskim vidicima, ma sve ono pozitivno zbog čega se čovjek voli vratiti na ovakva mjesta…

U petak smo stigli do Logarske i kod pansiona na Razpotju ostavljamo vozilo, te žustro krećemo prema koči na Klemenči jami. Do tog odredišta stižemo vrlo brzo, za nekih 50-ak minuta. U okruženju prekrasnih planinskih vrhova večeramo i popili smo Laško pivo, a novi nas domaćini (svaka im čast, dobri su!) časte rakijicom od koprive. Obradovali smo se i kad smo saznali da ćemo noćiti u praznom skupnom ležišču, dok su druge dvije sobe popunjene. Rekli bi neki; aa-eee…nažalost nismo mi takve sreće! Prije odlaska na odmor stigla su dva „plezalca“. Ispočetka smo se trudili odgonetnuti njihov jezik, a govorili otprilike ovak; mtodrdrttheg…ghmmm…ghmmm… Još smo primijetili da su u sobu stigli u gojzericama, a na spavanje su se uputili u odjeći u kojoj su valjda boravili cijeli dan (možda i više dana), onak znojni i smrdljivi – baš prekrasno! Da bi priča bila potpuna važno je reći i to da skoro cijelu noć nismo spavali zbog hrkanja, piljenja, rožđenja i ne znam kakvih sve nemogućih turbulencija nastalih iz iskrivljenih, slinavih dišnih putova ovih naših sustanara. Ne ponovilo se, nikad i nikom više!Ujutro, nakon izlaska sunca i pogleda na prekrasne alpske vrhove koji nas okružuju, jednostavno se vrati motivacija i dobije se snaga za dalje. Poslije kratkog doručka počinje naša misija. Krećemo preko šumskog dijela, mješavine crnogoričnog i bjelogoričnog drveća. Put nas vodi dalje uz okomite stijene, te nudi izlaske na prekrasne vidike, sve dok ne stignemo do razpotja. Desno nam ostaje put kroz Škarje, a mi se odvajamo za Kopinškovu pot. Slijedi proboj preko Škrbine, gdje nam poglede mame Krofička i sjeverna stijena Ojstrice. Malo zatim stavljamo pojaseve i komplete za osiguranje, te počinjemo uspon po čeličnim klinovima i sajlama. Taj dio predstavlja stvarno pravi doživljaj. Veći dio ferate može se prolaziti i bez osiguranja, ali smo putem nabrojili dosta razloga koji su išli u prilog očuvanju vlastitog života, pa smo zaključili ćemo ovaj put ipak ići po (ne)pisanim pravilima. Prema vrhu pojačava i vjetar, a svakim korakom se sve više penjemo. Malo prije vrha otvara se prekrasan pogled na kompletnu Logarsku dolinu. Prekrasno i prelijepo. Nakon kratke pauze i reda slikanja prolazimo posljednji strmi uspon i stižemo na sam vrh.Ojstrica. Vrh je na visini 2350 metara, a ime je dobila po svom oštrom, piramidastom vrhu – šiljku koji strši nad okolnim dolinama; Logarskom dolinom, dolinom Korošice i nad Robanovim kotom. Sjeverna stijena  Ojstrice pada gotovo 600 metara duboko prema Logarskoj dolini i s nekoliko “plezalnih” smjerova pravi je izazov za mnoge penjače (tko zna možda jednog dana..). Prekrasan pogled na Planjavu, Tursku goru, na Rinke, Mrzlu goru, Skutu… sve prema Austriji…neprocjenjivo… Na tome zavidim pticama (čavke) koje su svako malo na ovom mjestu. Samo rašire krila i već jedre i uživaju nošene vjetrom.

Za spuštanje smo odlučili ići varijantom čez Škarje, nešto malo manje zahtjevni put od uspona, ali opet puno duži, tako da nam pri povratku trebalo skoro dva sata. Kod Klemenče jame ispijamo zaslužene pivice, pozdravljamo sveprisutne i razmišljamo o mogućim novim izletima u ovaj dio prirode…jer priroda ne radi ništa uzalud…

 

Cvajta

Ojstrica-2012-1

[mudslide:picasa,0,hpk.chrne.mambe,5781312694439821425]

You may also like...