Fratar kroz Mudnu dol 09.09.2012.

fratar-09-12

Splet okolnosti zna zakomplicirati stvar. Taman kad nešto isplaniraš i strašno se veseliš tome, neka vanredna situacija te oplete pa moraš planirati sve ispočetka. Tako je, nažalost, ispalo Dariju za ovaj vikend. Ipak, izlet je bio osmišljen otprije, meso friško pohano, a pljoska dopunjena, pa rekoh dragoj – šteta da baš sve propadne, mi idemo. I otišli smo…

 

Relacija Novi Marof – Podkilavac ima ravnih 220km, za što u prosjeku treba oko 2 sata. Varijanti za uspon ima pregršt, no naš cilj je ovog puta bio vrh Fratar (1353 mnv) do kojeg smo odlučili doći kroz kanjon indikativnog naziva – Mudna dol. Pristup do kanjona je vrlo lagan, a i sam kanjon ne obiluje nepremostivim tehničkim poteškoćama. Sva ključna mjesta su odlično potpomognuta sajlama i klinovima pa je za planinare s barem osnovnim iskustvom po klinčanim putovima ovo prava uživancija. Ipak, to nikako ne znači da ga se smije podcijeniti u bilo kom pogledu, pogotovo jer uspon njime nije kratak i ako se nekome nešto desi, mogućnosti za evakuaciju iz kanjona su vrlo ograničene. Kaže Ivana da ju  djelomično podsjeća na Malu Paklenicu s primjesom Kamačnika uz kamen tipa Bijelih stijena. Složio bih se s njome, ipak je to jedan krajnji dio Gorskog kotara pa ne čudi opisana sličnost u stijeni. Razlika između Male Paklenice je da ovdje vjerojatno nikad nema toliko vode, tek pokoje jezerce.Svaki prvi posjet nekom lokalitetu ostavlja neizbrisive dojmove. Tako je i s Mudnom doli – baš nam se svidjela. Razvedenost kanjona, širenje i sužavanje i provlačenje uz okomite litice jednostavno tjeraju naprijed u iščekivanju što se nalazi iza drugog zavoja. Ivanu je tako iznenadio i veprić koji je svoju karijeru završio padom s litice vjerojatno negdje tokom prethodne noći. Vjerujem da joj nije bilo ugodno kad je podigla glavu iza kamena, a tamo ju je dočekala divlja svinja – mrtva doduše, ali ipak… Kasnije smo u razgovoru sa simpatičnim domarom saznali da Mudna dol često uzima danak neopreznim veprovima, srnama i divokozama… Čini se da bi vrijedilo češće proći kanjonom da se popune zalihe u škrinji :-)Vrh Fratar je u zadnjih stotinjak visinskih metara pretežno kamenit, pa je finalni uspon  bio zaista pravi gušt (za nas koji obožavamo stijenu). Pristup od Mudne doli do podnožja Fratra ide preko živopisnih livada i šumaraka na kojima pasu poludivlji konji, te na par prijevoja otvara sve zanimljivije vidike koji kulminiraju s onime na vrhu. Nedjeljni ručak na takvom mjestu je posebno iskustvo. Super je i s te strane gledati prema Velebitu, pa preko Raba, Krka, Lošinja i Cresa zavinuti pogled na Učku. S leđa nas čuvaju Platak i Snježnik uz još podosta vrhova koji čekaju naš posjet. Ne moraju brinuti, doći ćemo.

U podnožju Fratra smješten je pl. dom Hahlić za kojeg bez ikakvog pretjerivanja mogu reći da je najljepši planinarski dom u Hrvatskoj. Konačno se netko sjetio prekopirati neke ideje od susjeda i rezultat je impresivan. Idući posjet tom području biti će zamišljen kao dvodnevni izlet, pa ćemo rado isprobati komfor tog doma.

Spust sam od tri moguće opcije prvobitno planirao takozvanim putem kroz Kolce, no u razgovoru s domarom shvatio sam da to možda i nije najbolja varijanta za moja koljena, pa sam veselo prihvatio sugestiju da idemo putem pod Planinu. Put je nešto duži, no u našem slučaju ispalo je vremenski isto, a koljena su još na mjestu. Splet okolnosti ponekad izrodi i dobru stvar.

Sve u svemu izlet je bio odličan, upoznali smo jedno novo područje koje treba detaljnije istražiti. Opcija ne nedostaje pa će se trebati vraćati više puta. Ja osobno ću preferirati dan kada vjetar bude južnih smjerova, imam plan, samo treba vidjeti kakav će tada biti splet okolnosti.

[mudslide:picasa,0,hpk.chrne.mambe,5786489478246974545]

You may also like...