Snježnik – Guslica – 06.02.2011

Atmosfera u autu: pospana (Marek), pri?ljiva ( ja), zafrkantska (Štef), školska (Goran i Ljubo), pomalo napeta(?????)…Silazimo s auto-ceste na izlazu Oštrovica. Mali/veliki problemi sa Šaranom u par navrata. Ne, ne želim ni pomisliti da nas ne?e dovesti do cilja. Toliko je ve? uspješnih izleta iza njega  pa ne?e nas valjda sada iznevjeriti.  Stvar se ?ini ozbiljnom. Sve muške glave skupile su se iznad otvorene haube – vije?aju što i kako dalje.  I uspijevaju. Stižemo na Platak bez ikakvih problema (osim što je moja voda završila u hladnjaku Šarana).

Gablec na otvorenom – klasika: špek, kobasice, šunka, klipi?i, medica… I planinarenje može po?eti.

Kre?emo stazom prema Snježniku. Vrijeme prekrasno: sun?ano i toplo. Gazimo po snijegu koji se pomalo topi, uživamo u toplini i krajolicima oko sebe. Usput pri?amo, komentiramo, zezamo se… De?ki nastoje kamerom i foti?em zarobiti djeli?e ove prekrasne opuštene prirode. Kad bi se barem ta opuštenost i mirno?a mogle preslikati u naša tijela i duše, u naš svakodnevni život. Svijet bi tada izgledao mnogo bolji i ljepši.

Stižemo na Snježnik. Pogled prekrasan: planinski vrhunci, stijene, Risnjak, Alpe, more, otoci i nebo što se pruža u beskraj… Punimo li svoje unutarnje baterije ovom krasotom? Mogu li se one uop?e ponovno napuniti ili su za odbaciti nakon što se potroše?

Rije? „pokret“ prekida moja filozofska razmišljanja i upu?uje pogled prema Guslici – obližnjoj uzvisini na 1489 m nadmorske visine. Malo alpinisti?kog spusta do zapuštenog i devastiranog planinarskog doma s ?ije terase puca prekrasan pogled.

Do Guslice je bilo prilika i za male ekshibicijske pothvate nekih ?lanova ekipe ( spuštanje niz zale?enu padinu) . Kako nam malo treba da u sebi probudimo dje?ji neiskvaren i zaigran duh. Sre?a da me?u ?rnim Mambama ima onih koji taj duh nisu izgubili.

Na Guslici pronalazimo, naravno opet devastirane, ostatke  vojnog objekta. Dio ekipe nošen istraživa?kim nagonom nestao je iz moga vidokruga. Nakon nekog vremena opet smo svi na okupu. Naravno, u pitanju je drugi gablec toga dana. Pojeli smo i zadnje zalihe hrane. Sre?om pa je iz Štefovog ruksaka isko?ila još jedna (zadnja) pivica koju smo bratski podijelili
(zamisli užitka: nas devetero na pola litre).

Kre?emo natrag prema Platku. Dio ekipe (Dario, Tomi, Cvajta i Goran) ubrzo uo?avaju idealnu zale?enu padinu za isprobat dereze i cepine – pa nisu ih valjda uzaludno nosili cijeli dan. Dok su oni uvježbavali korištenje istih prema Tomijevim uputama, dio ekipe (Ljubo, Matija i Marek) sun?ao se na toploj travi, a Štef i ja smo bili zaduženi da ovjekovje?imo ove po?etne satove obuke naših budu?ih alpinista (fotke i snimke pogledati u prilogu).

Spust do Platka bio je brz. Naro?ito su se brzo spuštali oni sa zdravim koljenima, dok su na za?elju bili oni s istrošenim i „stara?kim“ koljenima.

Pivica na skijalištu pasala je kao rijetko koja. Uz gutljaje pive i ugodno ?avrljanje promatrali smo maskirane skijaše i skijašice – razdoblje maškara je zapo?elo velikom feštom na Platku baš ove nedjelje.

Presvla?enje i povratak ku?ama.
U Šaranu dogovor svih putnika da su negativne misli o tome kako ?emo imati problema s autom strogo zabranjene. Uspjelo je. Naš voza? Goran i njegov auto sretno su nas i bez problema dovezli do Novog Marofa. Jedinu neugodnost na povratku priredili su nam na izlazu Lu?ko policajci koji zbog svog neprofesionalnog ponašanja nisu vrijedni daljnjeg spominjanja.

Još smo jedan izlet uspješno ostvarili. Zadovoljni odlazimo k svojim obiteljima. A ako se po jutru dan poznaje ?eka nas dobra i uspješna  izletni?ka godina.

Draženka M.