Snježnik – Guslica – 06.02.2011

snjeznik-02-2011

6. veljače. Još jedna nedjelja u godišnjem nizu. Sastanak ispred Prestiža. 6.00 – nevjerojatno, ali svi smo stigli na vrijeme. Nas devetero. Raspoređujemo se u dva auta. Pravac Rijeka…

 

Atmosfera u autu: pospana (Marek), pričljiva ( ja), zafrkantska (Štef), školska (Goran i Ljubo), pomalo napeta(?????)…Silazimo s auto-ceste na izlazu Oštrovica. Mali/veliki problemi sa Šaranom u par navrata. Ne, ne želim ni pomisliti da nas neće dovesti do cilja. Toliko je već uspješnih izleta iza njega  pa neće nas valjda sada iznevjeriti.  Stvar se čini ozbiljnom. Sve muške glave skupile su se iznad otvorene haube – vijećaju što i kako dalje.  I uspijevaju. Stižemo na Platak bez ikakvih problema (osim što je moja voda završila u hladnjaku Šarana).

Gablec na otvorenom – klasika: špek, kobasice, šunka, klipići, medica… I planinarenje može početi.

Krećemo stazom prema Snježniku. Vrijeme prekrasno: sunčano i toplo. Gazimo po snijegu koji se pomalo topi, uživamo u toplini i krajolicima oko sebe. Usput pričamo, komentiramo, zezamo se… Dečki nastoje kamerom i fotićem zarobiti djeliće ove prekrasne opuštene prirode. Kad bi se barem ta opuštenost i mirnoća mogle preslikati u naša tijela i duše, u naš svakodnevni život. Svijet bi tada izgledao mnogo bolji i ljepši.

Stižemo na Snježnik. Pogled prekrasan: planinski vrhunci, stijene, Risnjak, Alpe, more, otoci i nebo što se pruža u beskraj… Punimo li svoje unutarnje baterije ovom krasotom? Mogu li se one uopće ponovno napuniti ili su za odbaciti nakon što se potroše?

Riječ „pokret“ prekida moja filozofska razmišljanja i upućuje pogled prema Guslici – obližnjoj uzvisini na 1489 m nadmorske visine. Malo alpinističkog spusta do zapuštenog i devastiranog planinarskog doma s čije terase puca prekrasan pogled.

Do Guslice je bilo prilika i za male ekshibicijske pothvate nekih članova ekipe ( spuštanje niz zaleđenu padinu) . Kako nam malo treba da u sebi probudimo dječji neiskvaren i zaigran duh. Sreća da među Črnim Mambama ima onih koji taj duh nisu izgubili.

Na Guslici pronalazimo, naravno opet devastirane, ostatke  vojnog objekta. Dio ekipe nošen istraživačkim nagonom nestao je iz moga vidokruga. Nakon nekog vremena opet smo svi na okupu. Naravno, u pitanju je drugi gablec toga dana. Pojeli smo i zadnje zalihe hrane. Srećom pa je iz Štefovog ruksaka iskočila još jedna (zadnja) pivica koju smo bratski podijelili
(zamisli užitka: nas devetero na pola litre).

Krećemo natrag prema Platku. Dio ekipe (Dario, Tomi, Cvajta i Goran) ubrzo uočavaju idealnu zaleđenu padinu za isprobat dereze i cepine – pa nisu ih valjda uzaludno nosili cijeli dan. Dok su oni uvježbavali korištenje istih prema Tomijevim uputama, dio ekipe (Ljubo, Matija i Marek) sunčao se na toploj travi, a Štef i ja smo bili zaduženi da ovjekovječimo ove početne satove obuke naših budućih alpinista (fotke i snimke pogledati u prilogu).

Spust do Platka bio je brz. Naročito su se brzo spuštali oni sa zdravim koljenima, dok su na začelju bili oni s istrošenim i „staračkim“ koljenima.

Pivica na skijalištu pasala je kao rijetko koja. Uz gutljaje pive i ugodno čavrljanje promatrali smo maskirane skijaše i skijašice – razdoblje maškara je započelo velikom feštom na Platku baš ove nedjelje.

Presvlačenje i povratak kućama.
U Šaranu dogovor svih putnika da su negativne misli o tome kako ćemo imati problema s autom strogo zabranjene. Uspjelo je. Naš vozač Goran i njegov auto sretno su nas i bez problema dovezli do Novog Marofa. Jedinu neugodnost na povratku priredili su nam na izlazu Lučko policajci koji zbog svog neprofesionalnog ponašanja nisu vrijedni daljnjeg spominjanja.

Još smo jedan izlet uspješno ostvarili. Zadovoljni odlazimo k svojim obiteljima. A ako se po jutru dan poznaje čeka nas dobra i uspješna  izletnička godina.

Bila mi je čast i zadovoljstvo biti s vama.

Draženka M.

[mudslide:picasa,0,pk.chrne.mambe,5570951799662708481]

You may also like...