Snježnik – Guslica – 06.02.2011

snjeznik-02-2011

6. velja?e. Još jedna nedjelja u godišnjem nizu. Sastanak ispred Prestiža. 6.00 – nevjerojatno, ali svi smo stigli na vrijeme. Nas devetero. Rasporečujemo se u dva auta. Pravac Rijeka…

 

Atmosfera u autu: pospana (Marek), pričljiva ( ja), zafrkantska (Štef), školska (G.V. i Ljubo), pomalo napeta(?????)…Silazimo s auto-ceste na izlazu Oštrovica. Mali/veliki problemi sa Šaranom u par navrata. Ne, ne želim ni pomisliti da nas neće dovesti do cilja. Toliko je već uspješnih izleta iza njega  pa neće nas valjda sada iznevjeriti.  Stvar se čini ozbiljnom. Sve muške glave skupile su se iznad otvorene haube – vijećaju što i kako dalje.  I uspijevaju. Stižemo na Platak bez ikakvih problema (osim što je moja voda završila u hladnjaku Šarana).

Gablec na otvorenom – klasika: špek, kobasice, šunka, klipi?i, medica… I planinarenje može početi.

Krečemo stazom prema Snježniku. Vrijeme prekrasno: sunčano i toplo. Gazimo po snijegu koji se pomalo topi, uživamo u toplini i krajolicima oko sebe. Usput pričamo, komentiramo, zezamo se… dečki nastoje kamerom i fotičem zarobiti djeli?e ove prekrasne opuštene prirode. Kad bi se barem ta opuštenost i mirno?a mogle preslikati u naša tijela i duše, u naš svakodnevni život. Svijet bi tada izgledao mnogo bolji i ljepši.

Stižemo na Snježnik. Pogled prekrasan: planinski vrhunci, stijene, Risnjak, Alpe, more, otoci i nebo što se pruža u beskraj… Punimo li svoje unutarnje baterije ovom krasotom? Mogu li se one uop?e ponovno napuniti ili su za odbaciti nakon što se potroše?

riječ „pokret“ prekida moja filozofska razmišljanja i upu?uje pogled prema Guslici – obližnjoj uzvisini na 1489 m nadmorske visine. Malo alpinisti?kog spusta do zapuštenog i devastiranog planinarskog doma s ?ije terase puca prekrasan pogled.

Do Guslice je bilo prilika i za male ekshibicijske pothvate nekih članova ekipe ( spuštanje niz zale?enu padinu) . Kako nam malo treba da u sebi probudimo dječji neiskvaren i zaigran duh. sreća da među Črnim Mambama ima onih koji taj duh nisu izgubili.

Na Guslici pronalazimo, naravno opet devastirane, ostatke  vojnog objekta. Dio ekipe nošen istraživa?kim nagonom nestao je iz moga vidokruga. Nakon nekog vremena opet smo svi na okupu. Naravno, u pitanju je drugi gablec toga dana. Pojeli smo i zadnje zalihe hrane. srećom pa je iz Štefovog ruksaka isko?ila još jedna (zadnja) pivica koju smo bratski podijelili
(zamisli užitka: nas devetero na pola litre).

Krečemo natrag prema Platku. Dio ekipe (Dario, Tomi, Cvajta i G.V.) ubrzo uo?avaju idealnu zale?enu padinu za isprobat dereze i cepine – pa nisu ih valjda uzaludno nosili cijeli dan. Dok su oni uvježbavali korištenje istih prema Tomijevim uputama, dio ekipe (Ljubo, Matija i Marek) sun?ao se na toploj travi, a Štef i ja smo bili zaduženi da ovjekovje?imo ove po?etne satove obuke naših budu?ih alpinista (fotke i snimke pogledati u prilogu).

Spust do Platka bio je brz. Naro?ito su se brzo spuštali oni sa zdravim koljenima, dok su na za?elju bili oni s istrošenim i „stara?kim“ koljenima.

Pivica na skijalištu pasala je kao rijetko koja. Uz gutljaje pive i ugodno ?avrljanje promatrali smo maskirane skijaše i skijašice – razdoblje maškara je započelo velikom feštom na Platku baš ove nedjelje.

Presvla?enje i povratak kućama.
U Šaranu dogovor svih putnika da su negativne misli o tome kako ćemo imati problema s autom strogo zabranjene. Uspjelo je. Naš vozač G.V. i njegov auto sretno su nas i bez problema dovezli do Novog Marofa. Jedinu neugodnost na povratku priredili su nam na izlazu Lu?ko policajci koji zbog svog neprofesionalnog ponašanja nisu vrijedni daljnjeg spominjanja.

Još smo jedan izlet uspješno ostvarili. Zadovoljni odlazimo k svojim obiteljima. A ako se po jutru dan poznaje čeka nas dobra i uspješna  izletni?ka godina.

Bila mi je čast i zadovoljstvo biti s vama.

Draženka M.

[mudslide:picasa,0,pk.chrne.mambe,5570951799662708481]

You may also like...