U carstvu Klečkih vještica, 23.01.2011.
Najavu snježnog vikenda iskoristili smo za penjanje na Klek, 1181 metara visoki vrh koji se uzdiže iznad Ogulina. Klek inače spada u masiv Velike Kapele, a narodne legende govore kako se za vrijeme olujnih noći oko ponOči iz cijelog svijeta na Kleku sakupljaju vještice, vile, vilenjaci, a njihovo kolo i vrisak dopiru čak do Ogulina…
Njegova 200 metara visoka, okomita stijena predstavlja kolijevku hrvatskoga planinarstva i alpinizma, jer je upravo u Ogulinu 1874. godine nikla ideja o utemeljenju planinarskog društva. Najstariji pisani podatak o usponu na Klek datira iz 1838. godine kada je Josip Jela?i? u pratnji saskog kralja Friedricha Augusta II, poznatog botAnićara amatera, izvršio uspon na Klek.U rano nedjeljno jutro na put kreće šestorica Mambi, a ovaj put krećemo to?no u šest sati kako je i bio dogovor. Do Ogulina nam treba sat i pol sigurne G.V.ove vožnje, a zatim nakon slasnog peciva i okrijepe krećemo prema Bjelskom, odakle je najkra?i pješa?ki prilaz na vrh. Snijega ima u izobilju, ali je staza do doma utabana. Svejedno na mjestima kreiramo različite prečace kako bi uživali u prćenju snijega kojega na mjestima u zapusima ima i do pojasa. Nekih laganih sat vremena trebamo do doma gdje smo odmah od doma?ih nu?eni različitim rakijicama i drugim sličnim osvježavajućim pičima. Ali naša ozbiljnost nas tjera na odbijanje (ne baš svega), pa se prije tih konzumacija odlučujemo krenuti prema vrhu. Taj dan smo prva ekipa koje kreće prema samom vrhu, pa je na nama da probijemo stazu. Ali pošto često zastajkujemo da nešto uslikamo, snimimo, ili da ispitamo spilju koja je usput, prestiže nas doma?a ekipa i krade nam naš djevi?anski uspon. Nažalost cijelim putem smo u oblaku, pa nemamo baš neke vidike, ali i to ima svoje draži jer čini uspon nekako napetijim i tajanstvenijim.
Na vrhu je prili?no hladno, tako da nam se rukavice koje smo skinuli zbog slikanja smrzavaju za nekoliko minuta. Slikanje, snimanje, malo tekućine iz pljoskice i spuštamo se prema domu, gdje rješavamo sadržaje iz ruksaka u obliku mnogih doma?ih mesnih prera?evina.
Na povratku u Ogulin posječujemo još i jezero Sabljaci i krećemo lagano put kućama.
Ocjena prvog malo daljeg ovogodišnjeg izleta je svakako odli?an, jer smo uz odličnu ekipu i vrijeme ispenjali jedan predivni vrh kojemu ćemo se sigurno još Vraćati.
D.K.
[mudslide:picasa,0,pk.chrne.mambe,5565774054097779601]
