Risnjak i izvor Kupe 14.06.2009.

Image

U nedjelju, 14.06. PK Črne Mambe su organizirali jedan izlet za šire čanstvo i krenuli u carstvo zelenila Gorskog kotara…



Na izlet smo krenuli ujutro u sedam iz Marofa, a na start u Velo Vilje preko Gornjeg Jelenja dolazimo u 10 sati. Iz Velog Vilja ide najkraća staza do Risnjaka, pa do Schlosserovog  doma podno Risnjaka, na 1419 m stižemo za sat i petnaest minuta.

Nakon kratke okrepe svi krećemo prema vrhu (15 min) visokom 1528 metara. Malo odvažniji članovi kreću i dalje u pješačenje vršnim grebenom, čisto onako malo za gušt.


Oko 13 sati ekipa počinje spust prema vozilima i krećemo prema izvoru Kupe.

Prema Kupi krećemo cestom iz Jelenja preko Mrzle Vodice do Crnog Luga i moram reći da me ovaj kraj posebno oduševio. Mrzla Vodica je selo na rubu Lokvarskog jezera gdje imate dojam da vrijeme stoji. Sve je u kombinaciji zelenila šume i plavetnila jezera, a iznad jezera i šuma ponosno se uzdiže Risnjak. Svakako slijedeći uspon na Risnjak biti će iz ovog predivnog sela. Nakon toga prolazimo Crni Lug i nastavljamo prema cestom prema Čabru.


Nekoliko kilometara nakon Crnog Luga je odvojak šumske asfaltirane ceste kojom nakon 8 kilometara stižemo do sela Razloge odakle imamo spust prema izvoru Kupe. Teško je sad opisati ljepotu ovog izvora u dubini šume, ispod velike stijene gdje još iz neizmjerenih dubina izlazi to bogatstvo vode.

Inače uz samu rijeku postoji i šetnica kojom se uz sam tok, mostovima i strmim stepenicama kružnom stazom također može doći natrag do vozila, ali malo zbog umora to ostavljamo za idući put.


Sve u svemu jedan predivan obiteljski izlet u ovaj nedovoljno eksponiran nacionalni park. Ili po mojem razmišljanju bolje da ovakva mjesta ostanu samo za prave istinske ljubitelje prirode koji će takva mjesta čim duže ostaviti takvima kakvima ih je priroda stvorila.


Dario

ˍˍˍˍ


Pogled iz Frenkijeve perspektive:


Ako netko misli da je lako napisati sastavak o ovakvom izletu prepunom toplih tonova, mješavine predivnih ljudi i prirode, nek izvoli!

Nadmeću se u meni, poput borbe pijetlova, svakakvi dojmovi i svi žele prednost, svaki je važan. I prikaži ti sad bezbroj tih komadića sreće spojenih u jedan mozaik na kraju dana, prikaži to na komadu papira…


Već sam susret ujutro, prije izleta, sa nekim meni novim članovima, budi onaj gorljivi entuzijazam svojstven više onim ludim godinama kad još nismo razumjeli zašto se pojavljuju bore i pokoja nova sijeda na licima naših roditelja.


Upoznavši Marekovu Draženku, Ljubijevu Janju, Davorku, Dejana, Štefa i njegovu familiju, postao sam svakako bogatiji čovjek u duhovnom smislu. A ostatak ekipe; Dario, Goran, Marek i Ljubo čine klasičnu injekciju prijateljstva u ljudskom obliku potrebnu s vremena na vrijeme običnom smrtniku poput mene. Moram reći da mi je na ovom izletu falila moja Andreja (ipak joj je Risnjak ostao nešto dužan), a falio je i naš Toomy (no falili smo i mi njemu).


Uspon do doma je bio brz, a i sam boravak na vrhu je protekao još brže. Risnjak je predivno mjesto za duži boravak, ali koncept izleta nije nam dozvoljavao previše zadržavanja na jednom mjestu.

Spustivši se do auta krećemo put Mrzlih Vodica, nestvarno lijepog sela na rubu jezera. Isprobavamo temperaturu vode i konstatiramo da tvorac naziva sela nije fulao prilikom odabira imena. Onako, u daljini visoko gore, nazire se Risnjak i baš si mislim da li smo mi stvarno bili gore prije nepunih 2 sata. Produžujemo dalje vrlo uskom i zavojitom cestom ko stvorenom za biciklizam. Cijepamo serpentinama i uskoro dolazimo do označenog parkinga od kojeg počinje spust pješke do izvora Kupe.


Na samom dnu spusta nalazi se suho korito prepuno kamenja različitih veličina i boja, a svježina zraka dokazuje blizinu hladne vode. Izlaskom iz tog kanjona ubije vas ljepota divlje, iskonske prirode toliko usko vezane uz našu ljudsku sklonost, tj. potrebu života uz vodu. Jednostavno vas ponese ta slika života tu pred vama kojeg ljubomorno, baš poput majčinih ruku, čuvaju bijele okomite stijene urezane duboko u ponor plavozelenog izvora. Opčinjen prizorom kleknem, umivam se, pijem… Pijem ledenu vodu, polijevam se… Kad ste zadnji put pili vodu iz rijeke???


Nažalost, vrijeme leti kad ne treba i mora se krenuti nazad. Dario, Goran, Marek i ja u kanjonu ostajemo posljednji jer je teško ostaviti tu ljepoticu onako, bez pozdrava. Očima dajem znak njenim kamenim čuvarima da mi je paze, da je brane, jer ljubav na prvi pogled je vječna.

Uspon od nekih pola sata savladavamo u 12 minuta tek toliko da malo „zapalimo motore“ ne baš previše opterećene težinom cjelokupnog izleta.


Inače, izlet je po meni u potpunosti uspio zahvaljujući inteligentnom osmišljavanju rute, tj. kraća staza na Risnjak plus poslijepodnevni posjet izvoru Kupe i to sve prilagođeno obiteljskom karakteru bez nekih van serijskih zaletancija.


Dario, svaka čast, preporučamo se i dalje.

Na kraju, zahvaljujem se svim učesnicima uz jednu pouku izvučenu iz ove predivne avanture; badava neopisiva sreća nakon ispenjanog vrha, ako tu sreću ne podijeliš sa tebi dragim ljudima…


Frenki

 

[mudslide:picasa,0,ChrneMambe,5347913354069832929]

 

You may also like...