Mudna Dol – Fratar – Hahlići 17.04.2016.

Fratar_2016_2a

Konačno i ja da dočekam svoj prolazak kroz Mudnu dol i uspon na barem jedan vrh Grobničkih Alpi. Nakon što sam prije skoro 4 godine otkazao već dogovoreni odlazak, ovaj put nije bilo uzmaka.

Pegi je ujutro uobičajeno točan i u 4:57 krećemo prema Podkilavcu i našem startu u kanjon Mudne doli. Usput se u jednom od šoping centara opskrbljujemo piletinom i krumpirom za gladni želudac i dolazimo do parkinga u Podkilavcu, ishodištu za nekoliko različitih uspona na Hahliće i okolne vrhove Grobničkih Alpi.

Na parkingu, uz doručak gledamo prema ulazu u Mudnu Dol i crnim oblacima koji su se nadvili nad nju. Pošto se uspon kroz ovaj klanac nikako ne preporuča za kišnog vremena, dolazimo pred našu prvu veliku dilemu za ovaj nedjeljni uspon. Ići ili ne ići, ako krenemo, a u klancu nas uhvati kiša, onda smo grdno nadrapali, jer povratka nema, osim u bujici do Grobničkog polja.

Malo konzultacija (pozdrav Vedranu), razmišljanja i na kraju praćeni s dvoje lokalnih đukaca krećemo prema ulazu u klanac potoka Sušice i našem planiranom usponu. Pošto i dalje nema kiše, krećemo i ulazimo u Mudnu dol, poseban i vrlo zanimljiv kanjon, dužine oko 2 kilometra, na kojima treba svladati uspon od 500 m n/v.

Uspon traži nešto planinarskog iskustva i spretnosti, a na mnogim mjestima se treba pomagati i rukama. Na ta mjesta postavljene su sajle i klinovi, mada njihova rasklimanost ne ulijeva baš preveliko povjerenje, pa je bolje tražiti čvrsti oslonac na stijeni. Uživajući u tim uskim prolazima i istinskoj divljini dolazimo i do naše druge velike dileme, ovaj put jezične dileme o značenju samog naziva Mudna Dol. Tu su se u jednoj kreativnoj raspravi mogle čuti mnoge kreativne ideje, a bilo bi super kada bi od začetnika ovog planinarskog puta mogli dobiti i njihov komentar.

Kroz uski razmak između stijena malo nam se ukazuje vedrog neba, pa opet crnilo, a prolaskom kanjona izbijamo na livade i ulazimo u oblak, tako da baš i ne možemo uživati u pogledima. Plan je plan, pa i kroz ovaj oblak penjemo vrh Fratar (1353 m), inače najmarkantniji vrh u području iznad Hahlića, s kojeg je, zahvaljujući njegovom izdvojenom području i najbolji vidik na Grobničko polje i okolne vrhove, te normalno na Kvarner.

Ipak ovog puta ništa od vidika, barem imamo jednu pravu motivaciju za ponovni povratak i lutanje ovim dijelom u jedno ljepše vrijeme. Ipak na vrhu provodimo lijepo druženje uz narezak i Pegijev Blumenwein…(Bog ga poživi).

Spuštamo se u dom na Hahliću, u jedan od najljepših HR domova, s jednim velikim problemom, a to je neoskrbljenost, naime nema jela, a ni pića, zato se dobro treba osigurati i napuniti ruksak potrebitim. Prilikom spusta u Podkilavac se i vrijeme malo popravlja, pa se penjemo na desni greben, van markiranog puta i lutamo na divlje, uživajući barem malo u pogledima na Grobnik i Fratar iza nas koji sramežljivo proviruje, pa se odmah zatim ponovno zakriva tamnim oblakom.

A dolaskom da auta vraćamo se svakodnevnici, Pegijevoj vožnji po svim tracima autoceste, hamburgeru u Turnju i zasluženoj pivici povratkom u Marof.

D.K.

Total distance: 17104 m
Max elevation: 1386 m
Min elevation: 355 m
Total climbing: 1597 m
Total descent: -1594 m

[mudslide:picasa,1,hpk.chrne.mambe,6275585078288200673]

You may also like...