Biciklizam – otok Krk (26. – 29.05.2016.)

Krk-biciklijada,-svibanj-2016a

Zahvaljujući sjajnom organizatoru Cvajti, u gore navedenom terminu okupila se sedmorica biciklista, avanturista, logističara, ili kako bi već neki sami sebe nazvali, i proveli četiri predivna dana na ovom Zlatnom otoku.

Sjajni smještaj u mjestu Rasopasno (prilično se promijenilo u zadnjih 20 godina od mog zadnjeg posjeta) i sjajno prijateljsko druženje uz gastronomske specijalitete, spremljenih čarolijom naših kulinarskih majstora, bili su nam sjajni temelj za ono osnovno po što smo ovdje došli – bicikliranje po predivnom otoku.

I tako smo po dolasku, nakon smještaja i obilnog doručka krenuli po planu.

DAN prvi

Total distance: 38575 m
Max elevation: 336 m
Min elevation: 33 m
Total climbing: 766 m
Total descent: -760 m

Zahtjevnost: lagano, srednje zahtjevno

Zanimljivosti i znamenitosti: Spilja Biserujka , Uvala Soline , Dobrinj

Na put nas kreće petorica i ne ide baš dugo po planu. Naime na jednom odvojku dvaju makadamskih putova biram (ja) lijevi odvojak, za koji smo nakon nekog vremena utvrdili da je pogrešan. Povratka ipak nema, pa se probijamo kroz blatnu stazicu, sve do mjesta ispaše određene vrste goveda primjerene ovom podneblju. Nema puno zadržavanja, jer nas malo čudno gledaju, pa smo spremni svakim trenutkom povećati zakretaje naših pedali i odmagliti ispred rogatih. Nakon toga dolazimo do planirane rute i na kraju malo zaobilaznim putem stižemo do spilje Biserujke.

Špilja je uređena za posjet turista i odlikuje se bogatstvom špiljskih ukrasa – kalcitnih siga, osobito stupova i stalaktita. Duljina spilje je 110 metara, a temperatura je oko 15° C ljeti. Ovi uvjeti su djelovali na nas, te smo povratkom na površinu morali pročistiti grlo osvježavajućim pivskim napitkom. Put nas dalje vodi prema uvali Soline i našem prvom kupanju. Prije tog kupanja (koje se na kraju dogodilo u mjestu Klimnu), naš prijatelj Hrki se odlučio žrtvovati za nas i krenuti prema apartmanu na pripremu večernjeg obroka. Svaka čast!!!

Četvorka ide dalje i opet uspijeva naći makadam kojim idemo prema Šilu. Tu napornost krčkih uspona uzima danak na jednog člana ekipe, pa nam put do Dobrinja prolazi u čekanju četvrtog člana kojem ti bregovi malo teže padaju. Ali je zato u dol najbrži, pa spustom od Dobrinja prvi stiže u Rasopasno. T vrijedni Hrki priprema roštiljčić za većeru, koju zalijevamo najboljim vinom na svijetu – Hrastovečkim miješancem.

Tu su se neki malo preveć opustili, pa na rutu drugog dana idemo samo tri biciklisti…

DAN drugi

Total distance: 68465 m
Max elevation: 446 m
Min elevation: 41 m
Total climbing: 1581 m
Total descent: -1608 m

Zanimljivosti i znamenitosti: Vrbnik , Baška , Punat

Idemo na žlahtinu!!! Valjda nas ta misao vodilja tjera da tako brzo jurimo prema Vrbniku. Na putu nas je troje i dolaskom do Vrbnika odlučujemo preskočiti  degustaciju u prvoj vinariji na ulazu, pa ćemo valjda degustirati u drugoj. I Vrbnik se poput drugih starih kaštela na otoku, smjestio visoko, na gotovo 50 metara nadmorske visine.

Obilazimo centar, okolicu crkvice i vrbničke uske uličice (vele da se najuža ulica na svijetu nalazi upravo ovdje), a nakon toga idemo na nulu, tj. spuštamo se do mora i odlučujemo na kupanje. Brrr, jedino što je voda ovdje barem 5 °C hladnija nego ona dan ranije u Klimnu. Atmosferu bar malo podgrijava snimanje dviju manekenki na strmim liticama Vrbnika. I onda krećemo prema brdu koje dijeli Vrbnik i Bašku.

Normalno da ne uspijevamo pronaći drugu vinariju za degustaciju i napuštamo Vrbnik bez okusa žlahtine na našem nepcu. Ma nema veze, najbolje vino ionako čeka u apartmanu. Uspon prema Mjesečevom platou prolazi u djelomičnom guranju bicikla zbog prevelikog uspona i prevelikog kamenja na putu, ali napredujemo. Vrućina u najbolje doba dana nam ne smeta previše, jedino je piće u bidonima sve samo ne osvježavajuće. Ipak savladavanjem tog uspona dolazimo do ravnijeg dijela gdje se većinom ipak vozimo. Tu dolazi i do prvih probušenih guma, prvo moje, a onda i Cvajtine, i odmah smo iskoristili đoker rezervne gume, tj. ostali bez istih, a za pravo krpanje probušenih fali nam malo vode za pronaći rupice…..

Mjesečev plato na nadmorskoj visini od 380 m zaista je izniman krajolik, područje je krševito i gotovo potpuno bez raslinja tako da ostavlja dojam pustoši, iz tog razloga nazvan je plato mjeseca.

Ipak dalje nas prati sreća i sigurno se počinjemo spuštati prema Baški, a njenim ukazanjem sretni zaključujemo da je ovo sigurno vrijedilo truda. Naime vidik na Bašku sa ovog spusta je zaista neponovljiv. U Baški se ne kupamo, radimo pauzu za tirolsku i krećemo nazad prema Punatu i dalje prema Malinskoj i dalje prema odredištu Rasopasnom. Tu moram napomenuti zaista dugačak uspon iz Baške do prijevoja prema Punatu i užasno dugih 12 km od Krka do Malinske. Trebalo bi to ponovno izmjeriti. A za večeru srneći gulaš. Bravo Hrki, bravo Đegi!!!

DAN treći

Total distance: 49453 m
Max elevation: 295 m
Min elevation: 38 m
Total climbing: 1030 m
Total descent: -1036 m

Zanimljivosti i znamenitosti: Grad Krk , Vrh-Krčki pršut , Porat

Fjaka, fjaka, fjaka. I onda još malo. To mogu reći za dan treći. Na bajk kreću dvojica novodošlih – Pegi i Igor i krećemo prema Krku, gdje uživamo u razgledu jednog od najstarijijih urbanih naselja u Hrvatskoj, neki drže da i Homer znao za Krk, jer on spominje u svom epuneki Koureto, po njima riječ je o Krku.

Nakon toga idemo do Vrha gdje skupljamo snagu, opet uz Tirolsku, pa do mjesta Poljica u konobu Tri Maruna. Ovo je jedno zaista mirno i opuštajuće mjesto, gdje je jedino što Vas može uznemiriti pogled na cjenik. Nakon toga se makadamskom cestom spuštamo prema uvali Čavlena, te dalje u mjesto Porat. Moram reći da je ovaj makadam uz zapadnu obalu otoka Krka koja gleda na Cres i Kvarnerski zaljev za mene bio pravo otkriće. Veliko prostranstvo u kojem nema masovnog turizma, samo maslinici i šuma, a nadam se da će tako ostati čim duže. Tu se kupamo u nekoliko navrata, tako da kilometarski baš i ne napredujemo, a nakon zadnjeg osvježenja u Poratu krećemo pur Rasopasnog.

E, a tu su na našem Igoru konačno vidi umor uzrokovan višemjesečnim nevježbanjem, pa lagano posustaje, sve do fast fooda gdje mu nismo našli  salatu s tunjevinom, koju je on polako unosio u organizam, dok je nas četvero gledalo promet na lokalnoj cesti. Ni najavljeni roštilj na odredištu nije ga motivirao da odvozi tih još preostalih 15 minuta. A mi smo dočekali roštilj (nije ga ni Igor odbio) i time smo zasladili ovaj dan fjake.

DAN četvrti

Nema rute, nema plana, ali uvjek ima zanimljivosti. Pegi kojem je ona fjaka dan ranije bila prenaporna, u ranu zoru je lupio krug do Vrbnika preko Krka i natrag do Rasopasnog, a mi ostali kud koji mili moji. Marek ide na kupanje i sunčanje do Haludovog, a ja uspijevam nagovoriti Igora na kratku vožnju do Dobrinja, mjesta koje je na mene ostavilo poseban dojam.

Dobrinj je smješten na brežuljku visokom oko 200 metara i nudi savršen pogled na unutrašnjost Krka i Kvarner, a malen trg i zgodna konoba daju mu poseban štih. Povratkom iz Dobrinja, ovaj put malo drugačijom rutom – kroz Sv. Ivan Dobrinjski, umalo sam doživio nezgodu.

Na spustu prema Sv. Ivanu praktički za nekoliko centimetara izbjegao sam srnu koja je iskočila iz šume i pretrčala cestu. A srneći je ionako već bio spreman za ručak na kojem smo se opet svi pribrali, pojeli ga, spremili se i krenuli.

Predivna četiri dana na predivnom Zlatnom otoku, sve pohvale organizatoru na savršenom planu, kojeg smo i savršeno ostvarili.

D.K.

 [mudslide:picasa,1,hpk.chrne.mambe,6291286527814806673]

i malo mrtve prirode…

[mudslide:picasa,1,108721686117222615156,6290467918642393121]

 

 

 

 

 

You may also like...