Risnjak, 20.04.2008.
Kišni travanj ne daje puno šanse za pogoditi pravu prognozu. Zadnji pogled na sinopti?ke karte ne ulijeva povjerenje za voljeni nam vikend. No, sunce i plavo nebo tek su ljepši dio mozaika našeg planeta.
Gledaju?i prosjek u odnosu na postotak svega stanovništva na zemlji, planinari i ostali ljubitelji prirode uop?e, zanemariva su populacija ako na stvari gledamo matemati?ki. Globalni natalitet, povećanje proizvodnje, iskorištavanje i uništavanje prirodnih resursa, ratovi, ležernost prema Očiglednom samouništenju, preveliki materijalizam i arogancija globalnih “igra?a”, teme su opstanka naše djece…Vaše djece…
Moramo priznati da smo i sami dio tog velikog kotača kojeg zaustaviti može samo ili neka katastrofa svemirskih razmjera (koju sami izazivamo) ili neka viša inteligencija kojoj je naš planet samo još jedna “špekula”u nizu.
Taj kotač koji nas melje tjednima, mjesecima, godinama nakratko staje ponekog vikenda… u ovom slučaju, kišnog… Ali tko mari više za sive oblake, kad nas osam kreće od upravne zgrade “Nacionalnog parka Risnjak”.
Lagana kišica staje taman kod prvog razdvajanja staza.Uzimamo desnu, “Horvatovu stazu”, i počinje lagano zagrijavanje. Prva stajanka kod” Vu?je jame”, dubokog razloga za odbacivanje no?nih skretanja sa staze.
Interesantna je ova strana uspona, jer prevladava crnogori?na šuma, a porastom visine izviruju”izlizani”kameni blokovi uz tu i tamo poneku “fleku” snijega. Scene, ?uju se komentari, iz Gospodara Prstenova.
Snijega sve više, na mjestima i pola metra, i uskoro se pokazuje današnji cilj… Risnjak. Zra?na linija vara, pa nesvjesno dajemo”gas”. već blizu Schlosserovog doma, iza nas u daljini, ljeska se Lokvarsko jezero.
Podno Doma pronalazimo zavjetrinu i vadi se doma?i kruh, šunka, kobasice, mladi luk… dok jedemo, pogled luta prema vrhu.
Nakon okrijepe, krećemo prema vrhu.Puše sve ja?e, navla?imo kape, klekovina i snijeg pred nama. Ubrzo smo na vrhu, pogled je predivan. Najbliži vrh, potpuno prikladnoga imena, jednostavno krade poglede… Snježnik.
Malo desno u daljini, slovenski Snežnik, još malo desno, Alpe, Lika… Lokvarsko jezero…
Vjetar sve ja?e “šiba”, dio ekipe Vraća se istom stazom.Dok se mi ostali spuštamo “neozna?enom poskok stazom”, dajem sebi obećanje o ponovnom povratku na ovaj vrh. Prava je tu riznica flore, faune i nezaboravnih pejzaža Lijepe Naše. Zaslužuje On puno više od trofejnih par slika na digitalcu.
Spuštamo se po stijenama, odabiremo “dijagonalu” prema Domu… Prolazimo prvu klekovinu i nailazimo na poskoka. Slikamo tog impozantnog gospodara stijena i pažljivo ga obilazimo. Nailazimo na još jednu potpuno crnu sklup?anu zmiju. Uranile su, nema sumnje u to. Kod Doma nas ekipa nestrpljivo čeka, i u prvi mah ne vjeruju za zmije. Ipak je još prehladno.
Ali, atmosferske prilike se toliko mijenjaju da valjda jednostavno prevare životinjske nagone. Vraćamo se drugom stazom Leska. Dom ostaje za nama, a njegov vrh me još jednom podsje?a na dano mu obećanje.
Povratak je uvijek drukčiji, onako malo “tiši”. Vraćamo se svaki u svoje stvarnosti, svoju svakodnevicu. Vraćamo se doma… Autom na kredit…
???
???
ČrnE MAMBE & PRIJATELJI
