Begunjska Vrtača i BegunjŠČica, 18.02.2023.

Zimski je period, najbolji za Alpe. Pale su velike količine snijega, no trebalo je čekati da se taj snijeg dobro preradi da bi bio povoljan za graparenje. Temperature baš i nisu savršeno zimske, previše je toplo, ali ipak postoji šansa za sjevernu stranu stijene.

Početak je tjedna, ležim u stanu jer me uhvatila gripa i ne znam kud bih sa sobom. Stiže poruka u zajedničku grupu u kojoj Toomy navodi kako prati stanje u Alpama i da se snijeg dobro preradio, te poziva zainteresiranu ekipu na subotnji uspon. Vjerujući da će mi do vikenda biti bolje, odmah se odazivam na poziv.

Lijek je odradio svoje, gripa je prošla. Još uvijek se osjećaju lagane posljedice gripe, no nedovoljne da odustanem od uspona. Dolazim iz Njemačke u petak u kasnim večernjim satima, na brzinu spremam ruksak znajući da su dereze i cepini nabrušeni i spremni za korištenje. Budim se u 02:30 ujutro i čekam Toomy-ja da me pokupi. Odlazimo po Pegija i Tony-ja. Ekipa je bila odlična i spremna na sve.

Put nas vodi prema Begunjskoj Vrtači i Begunjščici. Na startu smo u 06:30 u punoj spremi. Temperatura je bila u plusu, no snijeg se na početku činio vrlo obećavajućim. Magla koja nas je pratila u podnožju planine može značiti samo jedno, a to je da će pogledi s vrha biti čarobni s morem oblaka koje se pruža u nedogled.

Odvajamo se lijevo prema Lenuhovoj grapi koja je bila prva u planu tog dana. Kopčanje dereza i zvuk njihovih zubaca kako prodiru snijeg je kao melem za uši. Sam ulazak u grapu bio je najzahtjevniji dio tog dana. Zbog previsokih temperatura, dosta snijega se otopilo i čekao nas je lijepi mix. Ipak, snijeg u grapi nije bio na našoj strani, toplina je činila svoje, ali uživali smo u svakom koraku. Kao što sam i spomenuo, pogledi s vrha bili su kao čarolija iz koje se ne želiš maknuti.

Na vrhu Begunjske Vrtače radimo kratku pauzu i krećemo na vrh Begunjščice. Spuštamo se kroz Centralnu grapu i planiramo ponovni uspon po Y grapi. Dio ekipe je mislio odustati i spustiti se do kraja, no ljubav prema planini je ipak bila jača od njih i svi zajedno penjemo Ipsilonku koja je bila puno bolje prerađena od Lenuhove grape. Uživam i ne želim se maknuti iz tog carstva.

Plan je bio ostvaren i spuštamo se niz Šentanski plaz. Bilo je tu prostora i za buđenje dječjeg duha kod jednog dijela ekipe. Sve što je lijepo, kratko traje, pa tako je i taj dan prebrzo završio i pričali smo kako je to možda bila zadnja prilika za zimske Alpe ove godine zbog toplog vremena, ali…

Trenutno stanje u Alpama priča malo drukčiju priču, pa eto, do sljedećeg susreta, koji je, nadam se uskoro.

Franjo Horvat F4