Božićna jelka 2022. (Krajačev kuk 1659 m) 05.-08.01.2023.
19. Boži?ni pohod, tradicija se nastavlja. S obzirom na ne baš zimske uvjete, izbor ove godine pada na Kraja?ev kuk, vrh koji se isti?e svojom markantnoš?u u južnom dijelu Rožanskih kukova, a zimi kada je okovan ledom uspon na njega postaje vrlo zahtjevan i opasan. Ina?e ime je dobio po Ivanu Kraja?u, predsjedniku Hrvatskoga planinarskog društva koji ga je prvi opisao i koji je kao ministar u vladi Kraljevine Jugoslavije namaknuo novac za ostvarenje Premuži?eve zamisli o gradnji turisti?ke staze vršnim dijelom Velebita. Pa je onda pravo bilo da to bude vrh koji nadvisuje Premuži?evu stazu i pazi na nju.
Baza za dvije no?i nam je planinarska ku?a Careva ku?a na Begova?i, zidana katnice bez struje, ali sa dobrom pe?i i s nekoliko odvojenih spavaona, tako da se nas šestorica lijepo možemo separirati i odvojiti. Tu dolazimo u ?etvrtak kasno nave?er.
Start prvog dana (petak) ide od odvojka ceste prema Velikom Lubenovcu (zašto bi se vozili kad možemo hodati dodatno 5 km), nakon toga uz lijevi rub polja do odvojka za Premuži?evu stazu i Kraja?ev kuk. Od tog odvojka kona?no po?inje i malo žeš?i uspon, da ipak osjetimo malo zatezanje u miši?ima i znoj na ?elu. Sam uspon ide kroz šumu sve do završnog dijela gdje izlazimo na stijenu i lagano penjemo uživaju?i u fantasti?nim pogledima, sve je ispod oblaka, a samo mi i okolni vrhovi gledamo u sun?ano nebo. Neki od nas se i prvi put susre?u s ovakvim planinarenjem gdje treba koristiti i ruke penjaju?i se rubom provalije. Ipak svi zajedno dolazimo do vrha i kre?emo sa ukrašavanjem još jedne jelke, nastavljaju?i tradiciju koja ?e idu?e godine obilježiti dva desetlje?a neprekinutih pohoda. Nismo loši….
S obzirom na brzi spust i dobro procijenjeno vrijeme, brži dio ekipe kre?e na Veliki Kozjak, susjeda Kraja?evog kuka, vrh ?iji vidik obuhva?a sve ve?e vrhove srednjeg i sjevernog Velebita, a osobito je impresivan vidik u dubinu na šumsko prostranstvo Štirova?e i na Veliki Lubenovac. Nadamo se tamo uhvatiti i zalazak Sunca, ali smo ga prestigli, tj. stigli smo tako brzo na vrh da je bilo predugo za ?ekanje, pošto je dolaskom mraka i temperatura po?ela zna?ajno padati…..
Povratkom u bazu ide drugi, tako?er vrlo bitan dio ovakvih naših avantura, priprema zajedni?ke ve?ere i druženje. Ovaj put u vanjskom ložištu pripremamo peku, a uz dobru kapljicu i vrhunsko društvo ve?er nam prebrzo prolazi. Barem onima koji ne mogu dugo ostati budni…..
Kako nas je vrijeme nagradilo prvi dan, tako ovaj drugi dan pohoda nemamo nimalo sre?e. Plan je obi?i krug od Mrkvišta preko golih travnatih vrhova (Goljak, Mali i Veliki Goli?), a taj pohod pretvara se u višesatnu hodnju kroz maglu, gdje nam samo vjetar pokazuje da li smo u šumi, ili na otvorenim padinama ovih, ina?e vrhova s predivnim pogledima i travicom koja je kao stvorena za zale?i u toplije vrijeme. Spuštamo se do skloništa u PK Alan gdje ?ekamo dio ekipe koji je presko?io ovo maglovito mu?enje i pokušao na?i kavicu u Jablancu. Ništa, treba se ugrijati, a i promijeniti boravište, zadnje no?enje je u Krasnom, u šumarskoj ku?i, vrlo toplom i ugodnom objektu. Treba riješiti preostale koli?ine hrane i pi?a, šteta da se to vozi natrag, ne?
Zahvala ekipi, Limunu i Knezu kao pionirima na našim pohodima, Cvaji, Pegiju i Toomiju kao nositeljima ovog pokreta (i borova ve?inom), a svima ostalima, idu?a godina je godina kada idemo 20 – ti put, bilo bi lijepo kada bi svaki ?lan ovom malog kluba sudjelovao na neki na?in, pa da svi zajedno krenemo i u tre?e desetlje?e….
D.K.
