Durmitor 2019. (Izviđanje by Pegi)

Vrijeme je godišnjih odmora bilo blizu i kuju se planovi. Svašta se kombinira, ali planina je u prvom planu. Izbor je iznenadio mene skoro koliko i sve oko mene. Durmitor koji se nikad nije našao u planovima, ali se tu i tamo spominjao. Ovaj puta kako je to rekao moj prijatelj vrijeme je da netko odradi izviđanje.

Planinama se uvijek divimo i izmame nam osmijeh na lice. Vjerojatno zbog pozitivne energije koju izvlače iz nas. Usprkos naporima koje od nas iziskuju. Durmitor vam izmami osmijeh čim se popnete od Plužina panoramskom cestom i otvore vam se vidici. Na njegove livade i vrhove. Za razliku od naših parkova prirode na Durmitoru još uvijek ljudi obitavaju. U katunima kako oni to zovu jer ljeti dovode stoku na ispašu. Koju naravno možete i sresti na panoramskoj cesti. Kravice koje meditiraju nasred ceste i čekaju da se maknete da mogu proći ili ovčice koje se sjure na cestu sa stijena. Pa iako vozite 30 km/h uspiju vas iznenaditi tako da ih jedva izbjegnete.

Za bazu sam odabrao Žabljak i imao puno sreće kod odabira smještaja. Do ulaza u nacionalni park cca 3km. Za prvi dan odabrao sam uspon od Crnog jezera-Baranske kolibe-Ledena pećina-Bobotov kuk. Povratak s Bobotovog kuka preko katuna Lokvice i natrag do Crnog Jezera.

Ako krećete rano ujutro na parkiralištu Parka nema gužve. Zapravo nema nikoga, ali nikako ne parkirajte na prva dva mjesta od rampe. Jer su rezervirana za PREDSJEDNIKA valjda Nacionalnog parka. Tako da je Mazda prvi dan bila sigurno parkirana na mjestu nr.1 i okružena čunjevima.

Uspon sam počeo rano da iskoristim jutarnju svježinu što više. Od rampe vodi asfaltirana staza do Crnog jezera. Od kojeg staza skreće desno i obilazi ga dijelom. Odmah kod jezera su mi se pridružile dvije četveronožne avetinje koje bi ponekad netragom nestale. Pa se opet pojavile. Jedna od njih se čak pojavila i na vrhu.

Staza ispočetka vodi kroz šumu i vidi se da je mnoga gojzerica kročila tuda. Međutim nakon šume skrećem za Korita i jedno vrijeme prolazimo kroz klekovinu. Da bi prije Baranskih koliba izašao na livadu i prošao pored nekoliko napuštenih katuna. Dalje me staza vodi prema Obloj glavi pod kojom se nalazi Ledena pećina ispunjena vječitim ledom. Sa svoda pećine cijedi se voda koja formira ledene figure raznih oblika.

Nakon osvježenja u pećini nastavio sam prema Bobotovom kuku. I do tu sam sreo dvoje Nizozemaca koji su posjetili pećinu i odlučili vratiti se jer je zvizdan polako dizao temperaturu. Srećom sam krenuo rano pa sam zadnji dio staze prošao prije nego se kamen zagrijao. Penjem se siparom na sedlo odakle skrećem desno na vrh. Izlaskom na sedlo prvo me oduševio pogled na Škrčko jezero. Jedno od 18 gorskih jezera na Durmitoru. Crnogorci ih zovu „gorske oči“. A potom šok. Doslovno kolona s druge strane padinom grabi prema meni i skreće na vrh. Tako da do vrha idem u koloni i čekam na svoj red da stanem na najvisočiji vrh Crne Gore. Gore ni u jednom trenu nije bilo manje od dvadesetak ljudi iako se ekipa stalno
mijenjala. Lijepim naljepnicu na kutiju s pečatom i napravim nekoliko fotki. Dijelim sendvič sa bijelom avetinjom koja se odnekud stvorila. Amerikanci su samo rekli crazy dog.

Povratak skoro istim putem samo preko Lokvica. Hvala zvizdanu koji je do tada kamen već zagrijao na temperaturu za peći jaja. Srećom do Lokvica pičim nizbrdo, a tamo iznenađenje. Katun je nastanjen i pastir spasitelj u nevolji. Nikšićko idealno rashlađeno. Cijena 2€. Čudo rekli bi neki.
Od tu dalje nizbrdo do Crnog Jezera i natrag u civilizaciju.

Dan drugi odlučio sam se za rafting i kanjon Tare. O raftingu nema riječi jer je vodostaj prenizak. To je bilo jasno i prije nego su nas dovezli na rijeku, ali ipak nisam želio propustiti priliku da vidim najdublji kanjon u Evropi kanjon Tare. Ili Ljuticu najkraću rijeku U Evropi dužine cijelih 130m. Kažu i najjačom jer u doba topljenja snijega njezin snaga se mjeri i preko 100 kubika vode po sekundi. Crnogorci je još zovu „Biserna dojka Tare“.

Treći dan
Rano buđenje i polazak. Ponovo od ulaza u Nacionalni park do Crnog jezera, ali ovaj puta ga obilazim s lijeve strane. Preko Mioč poljane-Struga na Međed. Uspon s ove strane nije prezahtjevan i uskoro se nalazim na grebenu Međeda s kojeg pogled puca na Crno Jezero. Prije vrha skidam ruksak i vadim doručak. Taman kad se fokusiram na pršut i sir u sendviču divokoza izjuri na greben. Usporila je tek toliko da promotri kakva se to beštija izležava na ledini i odjurila nazovimo to padinom niz brdo. Došavši do ruba vidim da je padina skoro okomita stijena.

Nakon vrha nastavljam grebenom i nakon Južnog vrha otvara se pogled na podnožje Šljemena. Gdje se nalazi Debeli namet ledenjak koji se nikad ne topi i do njega Alpski bivak. Nakon Južnog vrha skrećem prema katunu Lokvice i spuštam se ponovo prema Crnom jezeru.

Četvrti dan
Plan za četvrti dan je uspon na Savin kuk pa dalje Šljeme i kružno povratak na start kod skijališta. Ali pošto su me dan prije moji vrli domaćini upoznali s tradicionalnom crnogorskom muzikom i domaćom rakijom. Plan za taj dan se ponešto promijenio tako da sam se popeo na Savin kuk i na povratku našao jedan mirni proplanak za meditaciju i rekuperanje.

Nažalost do kraja dana i ujutro se vrijeme pogoršalo tako da su daljnji planovi ostali za budućnost. Bilo je to vrlo uspješno izviđanje i priprema za pohod šire ekipe.

P.S.
Na kraju desilo se i to kaj nikad nisam planiral. Napisal sam i ja koju riječ…

Pegi

Track Žabljak -Ledena pećina -Bobotov kuk -Žabljak:

Total distance: 15040 m
Max elevation: 2402 m
Min elevation: 1356 m
Total climbing: 1221 m
Total descent: -1225 m

 

Track Crno jezero-Struga-M. Međed -Veliki Međed -katun Lokvica -Crno Jezero:

Total distance: 11888 m
Max elevation: 2215 m
Min elevation: 1379 m
Total climbing: 878 m
Total descent: -930 m

You may also like...

1 Response

  1. Frenki says:

    Prijatelj, ne da si napisal “koju riječ” nego si pogodil u “sridu”! Hvala za detaljan opis, to smo čekali od tebe..godinama!!😉😀👍