Božićni Velebit 27.-29.2019. – Babin vrh & Sveto Brdo i još…..

Boži?ni Velebit 27.-29.2019. – Babin vrh & Sveto Brdo i još…..

Do?ekali smo kraj još jedne godine i po?etak naše nove avanture penjanja Boži?nom jelkom na le?ima na jedan od Velebitskih vrhova. Za šesnaesto ki?enje jelke odabrali smo Babin vrh (1744 m) na južnom Velebitu s bazom u ove godine obnovljenom, tj. ponovno izgra?enom skloništu Vlaški grad. Za staro sklonište nas vežu posebne uspomene, jer smo na njemu proveli sam Boži? 2004. godine, što je bio i po?etak do sad ove neprekinute tradicije.

Na put smo krenuli u petak popodne što je zna?ilo da nas ?eka no?ni uspon s Malog Libinja do skloništa. Na Libinju nas ?eka i prognozirani vjetar koji s Velebitskih vrhova nosi snijeg i fino nas hladi prilikom presvla?enja. Sre?a da je za idu?a dva dana najavljeno poja?avanje tih udara vjetra. Na po?etku se malo gubimo traže?i markacije uz budno pra?enje o?iju goveda koja slobodno pasu na predivnom Libinju , ali ?im uspon postaje strmiji tu više nema nešto previše mogu?nosti za promašiti stazu. Nije hladno, ali snijeg koji nam udara u lice najavljuje predivni vikend uz zimske uvjete koji nam nedostaju mnogih proteklih zima.

U skloništu nas ?ekaju dvojica planinara koji su naložili vatru, pa je u skloništu ugodno toplo. Nakon razmjene lokalnih rakijastih i vinastih pripravaka odlazimo na pokušaj spavanja i ?ekanja subotnjeg jutra i po?etka prave akcije. A u no?i, slušaju?i povremene stvarno orkanske udare vjetra u sklonište (izme?u orkanskih naleta hrkanja pojedinaca) , razmišljam o tome kako ?e nam sutra biti na usponu, da li ?e se uop?e mo?i nešto napraviti, ili ?e se plan morati prekrojiti.

Subotnje jutro, vanjska temperatura – 8 °C i snažni vjetar koji na grebenu daje osjet hladno?e preko -20 °C, zimske cipele na nogama s derezama i cepinom u ruksaku i pogled prema maglovitom, u oblak zavijenom grebenu. Sve po planu, kre?emo….Do grebena i uzdužne staze Vaganski vrh – Sveto brdo snijega prakti?ki nema, ali na veliko zadovoljstvo zimskih cipela greben je pokriven s par centimetara koji nam uvelike olakšavaju prianjanje istih na podlogu. Dereze ne koristimo, nema ve?ih zale?enih ploha koje bi nam spre?avale napredovanje. Na uzdužnoj stazi skre?emo ulijevo te se nakon nekog vremena na divlje odvajamo prema nemarkiranom Babinom vrhu. Slijedimo prirodan greben i pomažemo si karti?no ucrtanom GPS rutom (fala Toomy), te kombiniraju?i to, uz mala odstupanja i pre?enje klekovine, svi zajedno uspješno stižemo na vrh. I slijedi tradicionalno najljepši dio izleta, ki?enje jelke. Tu je onaj duhovni trenutak, uspjeli smo, ostvarili smo ono što smo željeli, svi zajedno. A na vrhu uz fijuk vjetra i uz boži?ne pjesme uspijevamo uglaviti jelku i postaviti svaki po nekoliko ukrasa. Nema dugog zadržavanja, velika je hladno?a i treba i?i dalje. Plan je krenuti grebenskom stazom prema Svetom brdu, ali nakon nekoliko minuta, nakon što dolazimo do dijela koji je na konstantnom udaru bure s li?ke strane, jednostavno ne možemo dalje. Bura nas je prikovala za snježno ledenu podlogu i kad smo vidjeli da taj udar ne prestaje, donosimo odluku i vra?amo se istom rutom natrag do prijevoja gdje se odvaja staza za sklonište ili Sveto brdo.

Tu se malo razdvajamo, dio ekipe nastavlja prema skloništu, a Frenky i ja idemo u pokušaj uspona na Sveto brdo. Mislim, kad sam ve? tu, tako blizu, a kad ?u se opet mo?i vratiti, zašto ne pokušati? Srce mi jednostavno ne dopušta da skrenem prema skloništa, a podršku nalazim u vjernom prijatelju Frenkiju i odluka je tu, idemo. Vjerojatno je sli?no razmišljao i Frenky, s obzirom da mu je na ruksaku križ kojeg je izradio doma s namjerom da ga ostavi na Svetom brdu.

Malo prije samog vrha sre?emo grupu planinara koji kažu da su odustali od uspona na 80-tak metara od vrha. Sre?a da je ovo ?uo samo Frenky i da mi je to tek na silasku prenio, jer bi vjerojatno i mi odustali na istom dijelu. Ovako sam se samo prepustio udaru bure koji me je sre?om odnio dalje po stazi prema vrhu, pa Frenkiju nije bilo drugog do nastaviti za mnom. A na vrhu opet udar, ali emocija, znaju oni koji su ispenjali taj vrh, njima se o tome ne treba govoriti, a oni koji nisu bili gore, ne bi ni shvatili. Frenky vrijedno pri?vrš?uje križ, ali križevima o?ito nije su?eno biti na ovom vrhu, pa bura i ovog ubrzo lomi.

Nakon vjetrovitog spusta spuštamo se u sklonište do ostatka vrijedne ekipe koja nas ?eka s ve? skoro gotovim ru?kom. A onda slijedi ljen?arenje s kombiniranjem pripreme drva za ogrjev, laganim popodnevnim izležavanjem i ?ekanjem kasne vure da se ide na spavanje. Zbog jakog vjetra otpao je planirani uspon na vrh Vlaški grad.

Nedjelja – nakon dugo vremena dan za povratak nije samo dan za povratak, u pl

anu je kružna tura do kombija na Malom Libinju. Kre?emo laganim zagrijavanjem do skloništa Ivine Vodice, a onda ide naporni spust za sve one s problemati?nim koljenima i zglobovima. Tvrde zimske ?izme na nogama sigurno nam ne olakšavaju hodnju ovim terenom, ali polako napredujemo prema raskrižju na Lekinim njivama, gdje se spuštamo u kanjon i potok male Paklenice gdje radimo predah uz žubor ledene vode. Skre?emo dalje u kanjon Orlja?e od kud se penjemo prema zaseoku Kneževi?i gdje je vidljiv povrat ljudi na ovaj dio Velebita. Od tuda do kombija nemamo još puno, te umornih nogu i pune duše kaskamo makadamskim putem do završetka ove avanture.

I da sad na ovom mjestu sumiram postoje?e Boži?e, pa da se svatko sjeti svog najdražeg, ili po ne?emu posebnog uspona….

  1. – Sveto Brdo (1754 m)
  2. – Stap – Tatekovo sklonište (860 m)
  3. – Crnopac – Tatekovo sklonište (1140 m)
  4. – Sveto Brdo (1751 m)
  5. – Rossijeva koliba (Gromova?a) (1580 m)
  6. – Šatorina (1623 m)
  7. – Lipa staza – 1640 mnv, podno Liburnije
  8. – Badanj (1638 m)
  9. – Ze?jak (1622 m)
  10. – Sveto Brdo (1751 m)
  11. – Veliki Stolac (1406 m)
  12. – Crnopac (1402 m)
  13. – Viso?ica (1615 m)
  14. – Višerujno (1632 m)
  15. – Vaganski vrh (1757 m)
  16. – Babin vrh (1744 m)

Pa se onda vidimo i ove, 2020. godine….

D.K.


You may also like...