Triglav, Begunjski vrh i Velika Korita Soče

Napokon je došlo tih tjedan dana godišnjeg odmora kojeg sam toliko nestrpljivo čekao jer sam plan kako ću ga provesti razrađivao i proučavao proteklih nekoliko mjeseci te sam imao ogromna očekivanja što se tiče tog plana i moram priznati da je na kraju sve ispalo bolje od očekivanog.

Dok velika većina ljudi pod pojmom “savršenog godišnjeg odmora” podrazumijeva odlazak na more, za mene je to odlazak u okruženje koje me veseli, ispunjava i nadahnjuje, okruženje u kojem pronalazim svoj mir i na kraju krajeva samog sebe, a to okruženje su planine.

Priznajem da je odabir rute bio jako glup potez od mene pošto sam ovaj put odlučio otići sam, no ništa me nije moglo spriječiti nakon toliko planiranja i proučavanja same rute. Preostalo mi je samo detaljno pratiti prognozu i nadati se da će vrijeme biti na mojoj strani te da ću dobiti dva povoljna dana u tom tjednu godišnjeg odmora.

Izgleda da je komunikacija između čovjeka i prirode stvarno moguća i da je priroda uzela u razmatranje tu moju unutarnju ?ežnju za ostvarenjem tog plana. Da je vidjela koliko mi je to bilo potrebno da malo zaboravim na sve ostalo, da se isklju?im iz stvarnog svijeta, da se emocionalno umrtvim i da doživim tu bajku u kojoj će jedine emocije biti povezanost mene i prirode, povezanost i ljubav mene i planine te mi je pružila dva dana savršene prognoze i to je bilo to. Od tog trena nije bilo sile koja bi me zaustavila.

Kako to i obično biva kod mene kod priprema za takve izlete, svaka sitnica bila je stavljena na papir već dva tjedna unaprijed, oprema provjerena i spremna za korištenje. Svjestan rizika u koji sam se upustio, poslije ručka palim auto i gas.

vozeći se autoputom, gledam KSA, Karavanke i sje?am se svog prvog uspona u Alpama na “Stol”, najviši vrh Karavanki s kojim je počela moja ljubav prema Alpama te se sje?am Toomy-ja koji mi je tog dana u daljini pokazivao ogromnu kamenu stijenu koja je naravno dominirala u cjelokupnom okruženju…

Ta stijena bila je Triglav i tog dana sam razmišljao kad ću dobiti priliku penjati taj vrh, vrh Slovenskih Alpi, kad ću dobiti priliku otići u Julijce i oko sebe gledati sve te velikane koje gledam po videima na internetu, a eto, sad se vozim prema Julijskim Alpama i idem osvojiti tu stijenu.

Put me vodio do Aljaževog doma v Vratih gdje sam ostavio auto i prespavao prvu no?. Samim ulaskom u Dolinu Vrat zaboravio sam na sve ostalo i osjetio one leptiri?e u želucu, sreću i radost. Isklju?en od ostatka svijeta, sjedim na drvenoj klupici, jedem grah i pogled mi je cijelo vrijeme upu?en na sjevernu Triglavsku stijenu.

Pokušavam zaspati, no ne mogu zbog uzbuđenja radi uspona koji me čekao drugi dan.

Napokon je svanulo i ja se potpuno opremljen i smiren upučujem prema Luknji od koje počinje moj samostalni uspon po Bambergovoj poti na Triglav. Dan je savršen, vruć, no ima zraka. Priznajem da sam bio malo nervozan zbog odabira same rute i toga što sam sam, no smatram da su mi članovi kluba pružili dovoljno znanja da sam uspijem uspon na Triglav ?ez Plemenice.

Prvim kop?anjem na sajlu i dodirom stijene, osjećam toliku smirenost i kontrolu, no istovremeno sam neizmjerno ponizan i poštujem svako zrnce prašine koje mi se nalazi na putu jer ipak sam ja to malo si?ušno bi?e koje je ušlo u svijet tih divova i putem te poniznosti ih molim da me prihvate i dopuste mi da uspijem.

Planina me do sad još niti jednom nije iznevjerila…

Što ju više poštujem i volim, ona mi uvijek uzVraća duplo većom mjerom i zato sam toliko zalu?en i toliko volim planine. U njima sam pronašao sebe, svoj unutarnji mir i svoju sreću.

Nakon priječenog prvog dijela zavarovane poti, preda mnom se otvara pogled na Triglavsku sfingu koji je zadivljuju?i. Doživljaj stajanja 5 metara od kozoroga i promatranje tih fascinantnih životinja u njihovom prirodno okruženju je nešto predivno. Uživao sam u svakom trenutku.

Na završnom dijelu uspona našao sam se u zagrljaju oblaka koji je sakrio onaj predivan dan i poglede oko mene, no ubrzo mi se iz magle ukazao Aljažev stolp. Tog trenutka su me obuzele male emocije…

većina ljudi koji su se gore nalazili bi rekla “pa to je samo Triglav”, no za mene je taj trenutak stajanja na vrh Slovenije bio nešto više. Ipak je to bila moja prva samostalna alpska tura i op?enito taj osjećaj jednog mladića koji je sam ispenjao Triglav ?ez Plemenice sa svojom 21 godinom života bio je nešto posebno.

Uživao sam narednih pola sata u vrhu i krenuo na spust prema domu “Kredarica”, te nakon toga prema sljede?em vrhu tog dana, “Begunjskom vrhu”. Bila je ta tura kopija ture koju su proteklih godina ispenjali Toomy i Pegi.
Na Begunjskom vrhu sam se skroz opustio i proveo nekih sat i pol promatraju?i okolne vrhove.

17:30 je, žurno se spuštam do doma Valentina StAnića koji je ujedno bio i moje preno?ište tog dana, odlazim na večeru, uzimam fotoaparat jedno hladno laško te malo toplije obu?en sjednem u travu i čekam svoj prvi Alpski zalazak sunca. Bilo je ?arobno, nestvarno… Okidam nekoliko fotki i opušteno uživam.

Upoznajem dva slovenska alpinista koji mi ?estitaju na odrađenoj turi i ne mogu vjerovati da se jedan 21-godišnjak upustio sam u nešto takvo. častiju me pivom i u domu razmjenjujemo mišljenja i priče te mi daju savjete oko bržih ruta za spust, no ja sam ipak poslušao Toomy-ja i sljede?eg dana se spustio po ozna?enoj poti “?ez Prag”. Bio sam sam i nije bilo prostora za eksperimentiranje. Hodam prema autu i ne mogu se prestati okretati i gledati Triglav u svojoj pozadini…

Prije povratka kući odlazim posjetiti “Velika Korita So?e” i prolazim jednom od najljepših cesta u Sloveniji.

Moram priznati da je ovo za mene doista bio savršen godišnji, kako god tjedan dana nije puno, no tih dva i pol dana u Alpama bilo mi je dovoljno da se psihi?ki odmorim, da se opustim i smirim.

Ponavljam, glup potez od mene što sam se sam uputio na takvu turu, no smatram da sam tim putem malo proširio i povećao svoje iskustvo u planini te bih se želio zahvaliti ekipi starijih Mambi koji su mi proteklih godina pružili znanje koje je bilo potrebno za ostvarenje ovog cilja.

Bilo je ovo za mene jedno predivno iskustvo i nadam se da ću se s ekipom uskoro ponovo zate?i u Alpama.

Franjo Horvat F4

Foto: