Brana preko Turske Gore – KSA 09.07.2022.

Bilo je i ranijih planova, no vremenske prilike nisu bile na našoj strani. Ipak, naša volja i želja za usponom bila je velika i strpljivo smo dočekali tu subotu. Mjesec srpanj, poznat po ekstremnim vrućinama, pružio nam je fantastičnu priliku za ostvarenje naših planova. Priliku smo, naravno, iskoristili. Cilj je bio ispenjati Branu kroz Turski žlijeb.

Jutro je bilo mračno. Friško pečen burek u Mozirju je bila naša prva postaja bez koje izlet ne bi bio potpun. Ulazak u Logarsku dolinu, kao i svaki put veličanstven. Vidici na Kamniško-Savinjske Alpe su se samo otvarali. Po prvi sam se puta u životu nalazio u Logarskoj dolini ispod ovih masiva s kojih nisam mogao spustiti pogled. Krofička, Ojstrica, Planjava, Brana, Turska gora, Mrzla gora, Skuta, Jezerska Kočna…samo su neki od brojnih vrhova KSA. Volja je bila ogromna.

Standardna ekipa – Tomy, Čvrglin, Frenki F3 i dvije mlade nade, Frenki F4 i Georg – uputila se ka cilju. Bilo je mnogo ljudi koji su došli posjetiti slap Rinku u Logarskoj Dolini. Mi smo ipak nastavili dalje do Firschaufova doma na Okrešlju, koji je nažalost u obnovi zbog požara.

Uputili smo se na uspon prema Turskome žlijebu po kamenjaru. Sa naše desne strane na usponu pratila nas je Mrzla gora. Sve smo više bili željni penjanja. Srećom, Turski je žlijeb poznat po ferrati, koja nije nimalo lagana. Ovo je također bio moj prvi susret sa sajlama i pojasom. Nisam se dao zastrašiti, ekipa me pustila da se uhodam i ubrzo sam uhvatio ritam. Osjećaj je bio nevjerojatan.

Probili smo se kroz Turski žlijeb i došli na sedlo. S desne strane stajala je Skuta, a pogledi su nam sezali sve do Grintovca i Rinki. S lijeve pak strane gledali smo Tursku goru te puteljak koji vodi na njezin vrh. Popeli smo se na vrh s kojeg nas pogled također nije razočarao, a otvorio se i pogled na Branu, naš cilj ove avanture.

S druge strane Brane, vidjeli smo Planjavu i Ojstricu. Nakon konstantnog uspinjanja, krenuo je onaj, za nas teži dio – spust sa Turske gore. Naš planirani vrh, Brana, bila nam je sve bliže. Uz brojne fenomenalne poglede, ali i međusobne razgovore, nije nam dugo trebalo da se spustimo s Turske gore i popnemo na Branu. Trenutak tišine. Chrne Mambe ponovno osvojile ovaj predivni prirodni masiv, ovaj puta u nešto većem broju.

Predivno iskustvo s ovim divnim ljudima, vrlo sličnih i velikih ambicija. No nije tu bio kraj. Uživali smo na vrhu tridesetak minuta uz cvrkut i let ptica, lagani povjetarac i tople sunčeve zrake. Napunili smo baterije i krenuli na spust do Kamniškog sedla. Tomy, također, nije želio propustiti priliku, s obzirom da je cijelim putem na vrh Turske gore i Brane nosio krilo, i na njegov tradicionalan način zabilježio je kraj izleta za njega – odletio je paragliderom i pričekao nas u Logarskoj dolini. Svaka čast majstore, još jedan uspješan let za tebe! Ostatak ekipe je „laganim“ tempom nastavio do Okrešlja te do parkinga ispod slapa Rinke, gdje smo ostavili auto.

Definitivno nezaboravno iskustvo ne samo za mene, početnika i tek krštenog penjača, već za cijelu ekipu.

Mambe su još jednom dokazale da njihovo vrijeme tek dolazi! Ekipa, vidimo se na sljedećoj avanturi!

Berg Heil!

Georg

Ruta: Logarska dolina – Okrešelj – Turska gora – Brana – Kamniško sedlo – Okrešelj – Logarska dolina