Zoranićev vrh (06.-08.01.2022.)

Kao što se Petar Zoranić uputio na putovanje Dalmacijom tako se i postojeća ekipa „Chrnih Mambi“ uputila baš na Zoranićev vrh.

Tradicija kićenja bora na Velebitu se nastavlja, no ove godine s dva člana više. „Gospon Knez“ i ja – „Georg“, kao najmlađi član i mlada nada kluba, s nevjerojatnom voljom prihvatili smo nimalo lak izazov na Zoranićev vrh.

Odlučili smo unatoč Covid-u obilježiti, već sada prošlu nam, 2021. godinu. Uhvatili smo nešto izazovnije, ali opet ne tako strašne uvjete i uputili se ka vrhu.

Prvi dan, dan putovanja bio je upitan jer nismo znali hoće li nas uvjeti „pomaziti“ i dopustiti nam da kombijem dođemo do kuće na Velikom Rujnu. Puhala je bura, baš kao što je dobra vila Petru Zoraniću objasnila što je bura, nama je pokazala svu svoju snagu.

Sljedeće jutro, jutro polaska na vrh, je bilo kao iz bajke. Zrake sunca su nas obasjavale sa svih strana i nisu dopuštale hladnoći da doprije do naše kože. Krenuli smo od kuće na Velikom Rujnu i stigli do Stražbenice, koja je, ni manje, ni više raj za svako oko.

Sve blagodati zavičaja bile su nam kao na pladnju. Krenuli smo dalje, prizori su se samo otvarali, sve ljepši i ljepši. Nadalje, osjetili smo silinu vječnog vjetra na Buljmi. Po prvi puta sam osjećao hladnoću u prstima, no gutljaj dobrog orahovca me odmah ugrijao.

Nastavili smo istim tempom, a snijega je bilo sve više. Atmosfera je do vrha bila odlična, a vrijeme savršeno.

Stigli smo na vrh, a prizori koji su nas dočekali ostavili su nas bez riječi. Vaganski vrh i Sveto brdo samo su neki od vrhova koji su nam krasili poglede, a najveće blago naše zemlje – Jadransko more s otocima, pokazalo nam je svoj puni sjaj u očima.

Okitili smo bor, zapjevali božićne pjesme te malko odmorili uz pokoji zalogaj suhih, domaćih kobasica i špeka. Čekao nas je još dug put natrag.

Vraćali smo se malo drugačijim, ali nimalo lakšim putem. Napravili smo krug do planinarskog skloništa „Struge“ te preko Buljme i kasnije predivne Stražbenice vratili se u kuću na Velikom Rujnu.

Naš ugostitelj, „Pekamajstor Peko“ dočekao nas je s ukusnom pekom, koju je „Tommy“ priredio za nas. Tu smo se noć malo podružili i sljedeće jutro krenuli kući.

Bio je ovo još jedan u nizu uspješnih izleta planinarskog kluba „Chrne mambe“ koji iz godine u godinu raste.

Iznimno se zahvaljujem članovima ekipe: „Toomy“, „Gospon Cvajo“, „kumek Čvr“, „Gospon Knez“, „F4“ i nažalost ove godine ne prisutnome zbog nemogućnosti „F3“ koji me cijelo vrijeme vodio i spremao za ovakve avanture.

Do sljedeće avanture…

Berg heil!
Georg