Velika Baba i Ledinski vrh 25.09.2021.

Moram priznati da sam se već u ovim mladim godinama života ekstremno zaljubio u planine. Kad god ulovim priliku, odem na ova naša lokalna brda i guštam, ali fali mi onog mirisa Alpa. Ne mogu se pohvaliti brojem ispenjanih alpskih vrhova, no ovih nekoliko do sad bilo je dovoljno da me začara svojom ljepotom.

Sve više maštam o teškim, tehničkim usponima, no još nemam dovoljno iskustva da bih se sam uputio u istraživanje istih. Toomy šalje poruku u grupu da je vikend prognoza savršena i planira se odlazak u Alpe. Vrlo rado prihvaća moj odaziv, te cijeli tjedan nestrpljivo iščekujem konkretan opis rute. Priključuje nam se gospon Cvajo i već znam da će to biti jedan odličan izlet s odličnom ekipom pored koje nema dosade. Nažalost, mog tatu (F3) posao sprječava da nam se pridruži.

Krećemo u subotu, u ranim jutarnjim satima i sve se čini vrlo obećavajuće. Put nas vodi prema Kamniško Savinjskim Alpama, vrhu Velika (Koroška) Baba i Ledinskom vrhu. Auto ostavljamo nedaleko Planšarskog jezera koje se nalazi u mjestu Zgornje Jezersko, na parkingu okruženom zapadnim stijenama najviših vrhova KSA. Friško alpsko jutro bilo je savršeno za razbuđivanje. Idemo po Slovenskoj i plezalnoj poti do Kranjske koče koja je nenadano otvorena, te gore ispijamo topli čaj s pogledom na uspon koji nas očekuje.

Nakon kratkog hoda, počinje rock’n roll. Stavljamo penjačke pojaseve, Y zamke i gas. Vrlo rado prihvaćam svaki savjet od ekipe i putem toga upijam sve više znanja. U jednom trenu pogledam Toomy-ja, a njegov lagani smiješak rekao mi je sve. Ispred nas se stvorio kameni zid i kraj njega je stajala oznaka “Rudijeva vertikala”.

Otprilike sam znao što nas očekuje pošto sam detaljno proučio rutu putem opisa, slika i videa, ali susretanje s rutom uživo je ipak dalo puno bolji efekt. Oduševljeno i pažljivo radim svaki korak. S vrha se otvaraju nestvarne panorame na stvarni izgled KSA. Neobuzdane, divlje, agresivne… Doslovno su takve. U daljini gledam Ojstricu i vračaju mi se lijepa sjećanja na moju prvu zelo zahtevnu pot.

Nakon kratkog zadržavanja i fotkanja na vrhu, očekuje nas dio spusta i ponovni uspon do Ledinskog vrha. Gledajući Rinke, Skutu, Dolgi hrbet, Grintovec i Jezersku kočnu, Toomy već stvara plan za dvodnevni izlet, no plan je doslovce ekstreman, ali svejedno jako primamljiv.

Do auta se spuštamo po Lovskoj poti. Vrijeme nam je bilo odlično, vrlo vjerojatno zadnji ljetni alpski uspon ove godine.

Kraj auta zadovoljno gledam tu moćnu prirodu i jedva čekam ponovno se vratiti.

Franjo Horvat F4