Vrtača / Wertatscha 2181m – Leva grapa V/IV,50°/45°-45° 350m

Neobično dugotrajni, višetjedni period stabilne anticiklone počastio nas je izvanrednim uvjetima u visokogorju i pružio priliku za doživljaj Planine kakva se ne propušta. Istovremeno, značajni nedostatak snijega suzio je mogućnosti odabira ciljanih destinacija za jednodnevno guštanje na tek nekoliko opcija, no naš nedjeljni odabir je bez imalo sumnje bio pun pogodak.

Dovoljna je bila jedna poruka u pravom smjeru da se oformi fantastična ekipa, slijedom čega sam u nedjelju u 08:30 s parkinga u Ljubelju put Zelenice krenuo u društvu tri dame i dva cijenjena gospodina.

Na prvi pogled reklo bi se da zimsku alpinističku opremu nećemo imati gdje koristiti jer su ostijenja Begunjske Vrtače i Begunjščice zapanjujuće i zabrinjavajuće suha za ovo doba godine. Šentanski plaz je zasniježen tek u gornjem dijelu, a u poznatim grapama zjape skalni skokovi i daju jednu sasvim novu perspektivu dragim smjerovima. Centralka u Begunjščici je tek slabi snježni jezik, a o ostalima da ne pričam. U najboljem slučaju opaki mix.

Ipak, znao sam da se tamo negdje iznad Suhog ruševja skriva jedan biser koji će nas teleportirati u sasvim drugačiji svijet od ovog naizgled proljetnog kojim smo koračali skoro do Zelenice. Iskusno oko mojih prijatelja složilo se s tom procjenom pa je entuzijazam cijele ekipe bio na iznimnom nivou.

Na Zelenici radimo kratku pauzu gdje uz čaj razrađujemo plan i olakšavamo posude s hranom unoseći je u sebe u vidu drugog doručka. Bilo je poput malog švedskog stola, ali šveđani nisu došli pa smo onda mi to riješili umjesto njih.

Nastavljamo prema današnjem cilju i u jednom trenutku prolazimo pored nemarkiranog odvojka prema Suhom ruševju hodajući ravno prema Vrtači. Ubrzo shvaćamo da nam orijentacija ne štima, ali koristimo novonastalu priliku da još izdaleka snimimo južnu grapu po kojoj ćemo napraviti spust, tako da ova parstometarska šetnja ipak nije bila uzalud.

Odvojak za Suho ruševje je lako fulati u ovakvim uvjetima jer nema utabanog gaza kao inače, a markacije ne postoje. Srećom pa nam se ne žuri jer imamo cijeli dan za naš plan, a ovo iskustvo nas je koštalo ukupno nekih desetak minuta. Sad znamo za ubuduće.

Ljepši dio ekipe nas ispraća sve do pod ulaz u smjer, a onda se vraćaju prema Zelenici i okolnim uzvisinama. Mi za to vrijeme navlačimo borbene komplete na suncu i vizualiziramo današnji smjer uspona. Biramo Levu grapu jer vidimo da u njoj nema nikoga. Pokazalo se kao odlični odabir jer je Y često penjan i shodno tome prošaran stopama. Leva grapa je zato bila gotovo neoskvrnjena ili nam se barem tako činilo…

Odmah na samom početku smo shvatili zašto je tome tako pa su nam se na lica zalijepili neki čudni osmjesi koju su nas pratili cijelim usponom. Podloga! Podloga je čudo! Podloga kakva se samo može sanjati! Predelana, kompaktna, tvrda, ali ne pretvrda! Idealna! Takva da prednji zubi dereza bez prevelikog napora ulaze u nju i drže cijelu težinu tijela. Takva da noga ne propada već na površini ostaju samo tragovi čeličnih kandži. Takva da cepini grizu bez problema i daju osjećaj odlične stabilnosti pri svakom gibu naprijed… Idealna! Kao iz priručnika… Iskreno, nikad nisam penjao bolju!

Unatoč tome, pogled unazad i refleksija leda odmah osvijeste penjača i primoraju na dodatni oprez jer u slučaju pokliznuća na ovakvoj podlozi nema puno šanse za zaustavljanje. Zato napredujemo polako i pažljivo uživajući u svakom pokretu i vizurama koje nas okružuju. Penjemo u sjeni i s dobivanjem na visini polako zakopčavamo zatvarače na odjeći. Ovdje se ipak osjeti zima! Uživamo u tome!

Izlazimo na predvrh i netom zatim na sam vrh Vrtače, a lica su nam i dalje nasmijana. Kako i ne bi bila!? Pogledi lete na sve strane, a sve je kao na dlanu. Prepoznajemo neka već ispenjana mjesta i radimo planove za neka koja tek trebamo upoznati. Radujemo se tome. Kratki pogled i analiza uvjeta u Y grapi potvrđuje nam ispravnost današnjeg odabira i još smo zadovoljniji zbog toga. Na vrhu se zadržavamo oko pola sata, no znamo da ipak treba krenuti u dolinu.

Spust nas vodi kroz južnu grapu koja je unatoč osunčanosti padine vrlo kompaktna. Iznenađujuće, ali tako je. Ubrzo zatim pridružujemo se nježnijem dijelu ekipe i uz okrjepu te potpunu devastaciju sadržaja posuda sa hranom, razmjenjujemo današnje dojmove. Osjeća se potpuna pozitiva i baš mi odgovara. Dosjetke, šale, anegdote s prošlih izleta i korak po korak bliže smo Ljubelju…

S prvim mrakom smo na parkingu i uz srdačni rastanak krećemo svatko u svom pravcu prema kućama veseleći se nekim novim avanturama. Nadamo se što prije jer šteta je propustiti priliku kada te Planina jednostavno pozove u svoje naručje i pruži ti ovakav doživljaj! Ponovilo se!

Berg Heil!