Pripravniškom grapom na Malu i Veliku Mojstrovku 11.03.2012.

mojstrovke-03-2012

U želji da još malo iskusimo snijeg i pravu zimu odlučili smo se da po prvi put ispenjemo jednu grapu (ne računajući Turski žleb). Odabrali smo područje oko cestovnog prijevoja Vršić (1611 m), najvišeg u istočnim Julijskim Alpama. Cestu su gradili ruski zarobljenici tokom II svjetskog rata.

 

Put Vršića krenuli smo u subotu poslijepodne, a spavali smo u Erjavčevoj koči.Na početku samo jedno kratko objašnjenje što je to grapa. Grapa je usjek u hrptu planine koji se zimi napuni snijegom/ledom i predstavlja poseban užitak penjanja. Može sadržavati detalje, iliti  skokove koji mogu biti zaleđeni, što je dobro, ili suhi. Ako su suhi onda tu treba primijeniti neke ne baš odveć eksponirane tehnike penjanja (dry tooling), iliti penjanje s derezama i cepinima (bajlama) preko suhe stijene.

U sedam sati ujutro smo na prijevoju Vršić i nakon oblačenja u kompletnu zimsku opremu krećemo prema stijenama Male Mojstrovke (2332 m). Iako je prvotni plan bio da pokušamo ispenjati Butinarjevu grapu, od toga smo odustali nakon konzultacija s splitskom ekipom koja je istu penjala dan ranije. Naime nekoliko skokova je bez snijega, a vršna stijena je krušljiva i to za sad ipak respektiramo, te biramo Pripravnišku grapu, dužine 200 metara i ocjene II/2 (45°). Na ulasku u Pripravnišku grapu je i odvojak za Župančičevu, koja je 200 metara duža, ali i ponešto teža (III/2, 60°/40-55°). Primamljivo, ali ovaj put ipak ulazimo u Pripravnišku.

Na ulazu u grapu pretječe nas 6-tero člana slovenska ekipa predvođena GRS ženom-zmajem, koja svojim naredbama skoro pa i vuče ostatak ekipe kroz grapu. Ubrzo dolazimo i do prvog skoka, koji je nažalost suh, te imamo prvi dodir s dry tooling tehnikom penjanja. Pošto već imamo nešto malo iskustva s sportskim penjanjem, primjenjujemo neka osnovna pravila (3 točke), te polako i sigurno ispenjavamo naš prvi skok.

Ostatak penjanja protekao je u velikoj strmini, ali bez prevelikih tehničkih detalja. Za nekih 40-tak minuta dolazimo do grebena koji nas vodi do Male Mojstrovke. S vrha predivni pogledi prema Triglavu, Mangartu, Jalovcu, slovenskom letališću Planici i prema talijanskim vrhovima.

Vrijeme nije prehladno, ali puše snažan vjetar, koji nas tjera da se maknemo s vrha. Ipak pošto imamo vremena i volje odlučujemo još ispenjati i Veliku Mojstrovku (2366 m), 30-tak metara viši vrh od Male. I za to nam treba nekih 20-tak minuta. Strmina je skoro pa i jednaka onoj iz grape i tu jednostavno produžujemo svoje zadovoljstvo ovakvim usponima (ruke i noge).

Slijedi spust normalnom rutom do Vršića i zadovoljni povratak kućama. Tu se već kuju i novi planovi o nekim novim i težim grapama, ali problem je što je ova zima na izmaku i sezona penjanja grapa je zbog male količine snijega, nažalost na kraju.

Evo opet smo malo iskusniji i spremniji za nove vrhove.

D.K.

 

[mudslide:picasa,0,hpk.chrne.mambe,5719056270323803745]

You may also like...