Kalnička zima, 12.02.2012.
Bila mi je muka dok smo se probijali u tamnozelenom Ameru prema uobičajenom ishodištu većine Kalničkih avantura! Nitko nije ni mogel zamisliti do kud nas je taj zgodni vrag odhitil, pa bilo je na mjestima i pol metra snijega ( i više )! Oprostil sam mu zato tvrdu plastiku u koju sam glavom lupil 5 put!
Na usponu prema zubima snijega ko u priči, taman da nas podsjeti na neke zimske avanture gdje se išlo na sve četiri. No, muka mi je sve više, koj mi je vrag? Neispavanost, ludi tjedan sa sto obrata i psihičkih turbulencija, ne znam, kad spojiš noć i dan, vjerojatno je to razlog moje slabosti! Nisam bil onaj pravi ujutro, ali tko bi odoljel zimskom danu na Kalniku? I ovoj ekipi? Tužite me…
Nekak sam se dopapkal do vrha i hitil na glavu u grabu gde poliječu oni luđaki s plahtama! Odmah mi je bilo bolje! Dobro, i orehovec je svoje napravil! Svi smo se hitali od sreče jer nebudu me trebali nositi natrag a i snijeg je opal,halo ljudi, snijeg je na Kalniku! To odmah drukčije izgleda, to je ono pravo, to je ono kaj nam treba!
Kad sam svojoj sretnoj ekipi objavil da sam potpuno ozdravil i da sam spreman za kuhano vino u domu oni su skrenuli lijevo na onaj uski putić koji je po ljetu čak i zanimljiv! A sad mi je bil u najmanju ruku isto zaj..nimljiv! Umjesto obuhvata stijene( kaj su nam iskusniji sugerirali ) izabral sam najnoviju tehniku naritno spuštanje uz tendenciju mjestimičnog neznamkajnapraviti. Ha,ha zakon je taj putić…
Nakon obilnog doručka, kuhanog vinčeka došel je red i na pivicu…jbg sad, pa preživeli smo nemoguće strahote (čim idem ja frka je neopisiva )i red je da nazdravimo:
ŽIVJELE ČRNE MAMBE ZAUVIJEK…….
Frenki
Bila mi je muka dok smo se probijali u tamnozelenom Ameru prema uobičajenom ishodištu većine Kalničkih avantura! Nitko nije ni mogel zamisliti do kud nas je taj zgodni vrag odhitil, pa bilo je na mjestima i pol metra snijega ( i više )! Oprostil sam mu zato tvrdu plastiku u koju sam glavom lupil 5 put!
Na usponu prema zubima snijega ko u priči, taman da nas podsjeti na neke zimske avanture gdje se išlo na sve četiri. No, muka mi je sve više, koj mi je vrag? Neispavanost, ludi tjedan sa sto obrata i psihičkih turbulencija, ne znam, kad spojiš noć i dan, vjerojatno je to razlog moje slabosti! Nisam bil onaj pravi ujutro, ali tko bi odoljel zimskom danu na Kalniku? I ovoj ekipi? Tužite me…
Nekak sam se dopapkal do vrha i hitil na glavu u grabu gde poliječu oni luđaki s plahtama! Odmah mi je bilo bolje! Dobro, i orehovec je svoje napravil! Svi smo se hitali od sreče jer nebudu me trebali nositi natrag a i snijeg je opal,halo ljudi, snijeg je na Kalniku! To odmah drukčije izgleda, to je ono pravo, to je ono kaj nam treba!
Kad sam svojoj sretnoj ekipi objavil da sam potpuno ozdravil i da sam spreman za kuhano vino u domu oni su skrenuli lijevo na onaj uski putić koji je po ljetu čak i zanimljiv! A sad mi je bil u najmanju ruku isto zaj..nimljiv! Umjesto obuhvata stijene( kaj su nam iskusniji sugerirali ) izabral sam najnoviju tehniku naritno spuštanje uz tendenciju mjestimičnog neznamkajnapraviti. Ha,ha zakon je taj putić…
Nakon obilnog doručka, kuhanog vinčeka došel je red i na pivicu…jbg sad, pa preživeli smo nemoguće strahote (čim idem ja frka je neopisiva )i red je da nazdravimo:
ŽIVJELE ČRNE MAMBE ZAUVIJEK…
Frenki
[mudslide:picasa,0,hpk.chrne.mambe,5708668969953674993]
