Marof-Šćepanje-Budinščina-Marof ili – Čiji je veći!? 25.04.2010.
večer prije ovog bajkiranja zagorskim bregima naš svestrani tajnik mi je onak , vragolasto, došapnul da su on, Pegi i Cvajo naišli na brijeg kojeg nisu mogli ni sami izbajkati. Ajme meni, pa kaj je to za brijeg kad su naš Tomi&co osjetili ono kaj je meni bila normalna stvar ; guranje pedalka uzbrdo!** He, he, pomislim kakva je to bila slika, pa šapnem ja to našem predsjedniku…
I tako, dan after „pobjede zakona gravitacije nad svemo?nim Kona triom“, krenem ja puni samopouzdanja sa Darijom i G.V.om iz Novog Marofeka putem Makoiš?a no, ovaj put, kroz zaseok Mari?i, tj Mari?i-brijeg-dodirni-mi-bradu-s-koljenom . Dok sam onak ponosno kaj zagorski puran napadal asfaltirani put u nebo ode prvi kotač u zrak, a ja na noge. Spustil sam se na majku zemlju i prije nego sam raširil svoja krilca. Dok smo G.V. i ja mrzovoljno priznali poraz naš uzoriti vo?a je nekim cik cak samo njemu znanim metodama isfural cijeli ?uveni Mari?i-brijeg-dodirni-mi-bradu-s-koljenom uz komentar: “pa nebu Tomi išel po vekšem brijegu od nas”.
čiji je veći, pogledajte u tajnikovoj analizi spomenutih monstersa iz naše okolice. No, palo je obećanje o ponovnonim pokušajima dok ga ne osvojimo. Ili nismo muži. (G.V. i ja).Gorčina izgubljene bitke isprala se spustom prema Donjem Makoišću te skretanjem za Mrzli vrh. Uspon nije lagan, no poslije onog ludog uspona jednostavno više ne odustajem.
Srce iznad bijednog tijela. Kontroliram disanje, nisam u prvoj, čak i slikam uz normalni govor bez onih nesuvislih grkljanja sli?nih govoru od kojih se ježi svaki profesor Hrvatskog jezika. Navala snage, adrenalina, pojma nemam odkud sad to, jedini izvor frustracije predstavlja povremena škripa mojeg friško servisiranog mjenjača. Ili ja neznam ili stroj?ek ne valja ili kombinacija obojeg. Ma, fućkaš to, još smo mobilni, pogled uokolo po zagorskim bregima u nedjeljno jutro malo prije 8 jednostavno puni baterije neopisivom brzinom.
Tada pomislim, kad bi bar imali u sebi ugra?en neki kondenzator da skuplja tu energiju,te slike, mirise i dojmove, pa da uzmem iz njega dio tog trenutka kad pritisne svakodnevnica. Na momente ne znam dal prolazimo pokraj kuća ili klijeti koje se u šarenilu cvijeća i izmaglici Buđenja dana stapaju sa magličastom okolicom.
Vozimo brijeg, dol, brijeg, dol, lud sam od sreće a na jednom hupsiju lud i od boli deklarirano samo muškog organa. No, moj žu?o ne zna za boli, te ga puštam da protegne svoje brundave noge na spustu u ponor . Vidim da mi dečki nekaj govore ali šum vjetra čini od njih dvije siluete nijemog filma u boji. Budinščina, aha, to ste mahali. Pa čekaj malo, pa kaj smo već tu? Pogledavam na cajgare, vele 8 i 30. Zadnju turu smo krenuli u 8 iz N.M.Citya.
Parkiramo pred no name du?an?ekom i navalimo na ?aj i Tirolsku. Baš kad je predsjednik razvezal onu obljubljenu temu o potrebi nimilimetraalkohola na našim avanturama, G.V. je snimil reklamu na vratima susjednog birca gdje piše: žuja=6kn!! Eh, rano je još, ha, ha.
Put od Budinščine do Marofa odvozili smo za 35min i moram reći da sam ponosan na tu činjenicu. Svjestan sam da ima ljudi koji to rade kao od šale, koji ne priznaju kompromise, i kojima je moj put pomalo i smiješan. No, ja sam sretan. Neopisivo..jer imam nekaj kaj drugi nemaju…ja imam Mambe
Frenki, 26.04.2010, Vinkovci (cca 20km od Vukovara bajdvej)
** op. admin.: Iako ovo više nije toliko aktualno zbog kasne objave članka (odgovorni će se sami prepoznati), nažalost, moram razo?arati cijenjeno ?itateljstvo ispravkom navoda koji bi mogao nagnati na pogrešno tuma?enje činjeni?nog stanja stvari, unatoč prethodnom apliciranju kreativnih sloboda našeg Frenkija u njegovom literarnom izri?aju. Naime, ni Cvajo, a ni autor ovog komentara nisu osjetili užitak „guranja pedalka“ , iako je činjenica da su prekinuli uspon na polovici i ne silazivši s bicikala nakon minute odmora (i kad se Pegi pojavio na vidiku) ponovo nastavili dalje! Jest da su prednji kotači tokom po?etnih par metara ciljali kumuluse na nebu, jer krenuti u pol brijega je, kao što svi znate, super stvar, ali ipak su uspjeli.
Kaj se usporedbi uspona tiče, tu su preklopljeni profili u istom mjerilu od subotnje i nedjeljne vožnje pa je sve jasno i vidi se tko po selu jabuke krade, ?ija mama crnu vunu prede, a tko je našel veći uspon. A i naš brijeg nije imal luksuz asfalta… 
Pozivam sudionike oba tima na usporedni brijeg test pa da riješimo eventualne dileme empirijskom metodom – terenskim testom! 
A Cvajo je već taj dio odradil i svi znamo rezultate… Na stranu subjektivni dojmovi – analiza pokazuje svoje:
[mudslide:picasa,0,pk.chrne.mambe,5467514100497649553]
