Z brega na brijeg – klijet po klijet…

24. travnja, Godine Gospodnje 2010.

Prijašnji dani sivi, kišoviti i blatni pomalo su već podsje?ali na jesen – tmurnu, tužnu… Zato je proljetno sunce, koje se ujutro samo na kratko izmigoljilo, odmah darovalo jedan svoj tra?ak za ra?anje nove biciklističke avanture…

Krenuli smo od “?oška” Pegi, Tomi i ja. Brzim prelascima glavne ceste i središnjice našeg gradi?a Novog Marofa spustili smo se prema Klju?u, te nastavili cestovnim dijelom do Oštrica. Nakon župne Crkve Sv. Fabijana i Sv. Sebastijana napravili smo skretanje prema parku prirode Lužec.

Park se može opisati samo riječima hvale i izrazima divljenja. Naime (za one koji još nisu posjetili ovo mjesto) područje parka urečeno je mnogobrojnim šetnicama i jezercima. Posjetiteljima su dostupni roštilji, krušna peć, razno posu?e i začini… Prekrasne drvene skulpture i rezbarije park oboga?uju svojom razigranošću, a u blizini se nalazi i urečena biciklisti?ka staza. U takvom okruženju i ljepoti prirode svatko se može opustiti, te osjetiti toplu dobrodošlicu.

Nakon kratkog predaha nastavili smo makadamskom uzbrdicom preko Kotara. Eh, da uzbrdica… pravi “?omba” među uzbrdicama, na ?ijoj smo polovici jednostavno bili primorani malo zastati i skupiti snage za nastavak. No vrlo brzo savladali smo i tu “prepreku”, a naša odvažnost svidjela se i mnogim ljudima koji su obavljali razne poslove oko urečivanja klijeti i vikendica.

Uslijedio je put preko Črnila do Hrastovećkog brijega, gdje smo posjetili našeg dragog prijatelja ?egija. Uz gemištek i par potrošenih riječi, navalili smo dalje preko Ljubeš?ice, Mož?enca i Makojiš?a do brijega Viso?ka Steza. Na Viso?ke smo se pak malo podružili pri kljetice dragog prijatelja Jurice, te malo (skoro pa i neplanirano) pri kljetice strica-vujca Joce.

Nakon svih ovih spomenutih prelazaka z brega na brijeg, z kletice v klijet – svi su oni dani sivi, kišoviti i blatni ostali negdje daleko zaboravljeni, jer ponovno dolaze dani proljetni, razigrani, nasmijani…

Cvajta